-Odgovor: “Ne.”-
Kako to da svako od nas reaguje na ovako suštinsku promjenu vremena, baš kao i na smjenu dana i noći. Koliko je zapravo malo pažnje potrebno da bi čovjek oslušnuo svoju dušu prirode. Ta povezanost jednako važna i vidljiva za sve budne.
Jesen je... Kao u starim, školskim sastavima, opisat ću te veličanstvene boje koje se prelivaju i opijaju, na svakom ćošku svega što nas okružuje. Šušti uvelo lišće pod našim nogama, pokriva ulice zlatnim sjajem praveći od svakog prolaznika gosta kraljevskog bala. Ulicama se šire predivni mirisi zimnica iz domova, pokušavajući da utople sada već hladan i oštar vazduh.
Ali, sada shvatam kako zapravo sva priroda „vraća“ na prave, suštinske, vrijednosti da bi ih ljudi mogli shvatiti, pogotovo oni nesvjesni u zimskom snu davno zaspali.
Pa tako dva glavna prelaza u jednoj godini, predstavljaju divno proljeće i topla jesen.
Proljeće najavljuje toplije dane, kraće noći i ludo ljeto stvoreno za lumpovanje i pretvaranje par mjeseci slobode, naopačke. Tada se čini većini kao da živi život. Šire svoja tijela i ruke u silan stav spreman za polet. Ljudi ne znaju šta hoće od sebe.
A, onda taman kada nastupi bonaca, dolazi ta „sumorna“ jesen i monotonija za sva bludna srca koja će pokušati što prije da utole u san.
Ljudi se onda suočavaju, da šarenolika, mirisna, čista i topla jesen navodi na porodicu, dom, čistu ljubav, iskrenost i osjećaj prolaznosti. Ta divna jesen suočava naše tijelo i um na onu iskru prirode koja se nalazi u svakome od nas. Tada obično, zauzimaju fetusni položaj tražeći zaklon, sigurnost i ljubav.
Njeno hladno, sumorno vrijeme, baca nas u razmišljanja i suočavanja sa samim sobom, okolinom i svime odakle potičemo. Onda tako uči nas nekim važnim, ali i ne baš lakim lekcijama, o tome koliko malo cijenimo sebe, svoje bližnje, blagoslov života. Zapita nas o svjesnosti našeg nastanka, dužine trajanja i onoga šta poslije?!
I tu nastupa strah, nemoć, neznanje, svjesnost površnosti i protraćenosti prethodnog perioda, želja za promjenom i...
I, i, i onda većina pobjegne i zaspe, sa namjerom da kada se opet probudi, na proljeće, ne sjeti se svega što je sada spoznalo biće prirode.
Ali oni hrabri, odabrani, pravi, znaju i razumiju i sigurno osjećaju baš svaku notu za sebe, kao što nam to prenose, i dan danas, svojim prirodnim kompozicijama Bogovi muzike.
Talasima, Mozarta, Baha, Betovena, Vivaldija, Šopena i drugih, osjećam i vidim pravu radost života koja je ujedno i srećna i mnogo tužna. Svaka dirka ili žica, notama prenosi dah vremena.
Baš kao što govori naslov jedne knjige, osjećam taj miris kiše na Balkanu. Dolazi, uskoro, da osvježi i napije šume i livade nakon sušnog ljeta.
Uživajte u nebeskoj vodi, budite pokvašeni i od unutrašnjeg spostva, osvježite i vi svoje obale duše i tijela. Nemojte se bojati, jer sve je ljepše, nakon okupanog jutra. Sve se, jasnije vidi. Veselite se svakom danu. Volite!
Volim vas!
