.jpg)
Gledam te, kao kroz mliječnu sijalicu. Konture unutašnjosti. Tako si mi dalek, a opet kao na dohvatu ruke. Mislim da će te vjetar odnijeti. I baš u tom trenutku on popusti I nestane. Kao po moru jedar, utonu blag. Šaljem ti pjesmu i san kao nekada u kišnom danu dok se gasio dan. Opet me obuzima neko ludilo, osjećanja i sjećanja, izazvana snom. Šteta bio je lijep, toliko da se nisam htjela probuditi. A onda požari se rasplamsaše i sagoreše te ,dovoljno da me vrate u stanje prije snova, ostavljajući iskru da se zapali i osvijetli , opet. Svjesna ciklusa želim donijeti odluku, nadajući se pravoj. A to je?
Momenat, u kom gledajući sve te” pojave”, javlja se misao kako, kako mogu? Tako djeluju gadno, pa dovoljno je vidjeti te očajne zube, zapuštene i tu usnu duplju koja bi trebalo da bude besprekorna... I šta kao takve, sa tom "sitnicom" izigravaće neke manekenke, modele, poželjne? Za šta? What a fu*k? Koliko ih je samo, preplaviše mreže baš kao ona najlakše uhvaćena riba, jeftina u mreži, a još jeftinija na pijaci. Ostavlja tako neki težak miris, ište mnogo voda, pranja.
Izvinjavam se zbog prethodne doduše strane, psovke ali nekako imam tu slobodu, kad već one mogu sebi dati takvu... Dame..."nariljale se kao prasice" rekavši, ostadoše prave “ par excellence”.
Sa druge strane gledala sam lica u različitim životnim dobima, sa borama, bez, ili tek krenulim, divne kože i mirisa čistote i nježnosti. Moj "Brulee" je pravi primjer takvog božanstva.
Onaj osjećaj kada nijedan parfem, ne može zamijeniti miris tog bića I momenta kada žlijezde luče ogromnu količinu “vode” izazivajući čežnju za uzimanjem što veće količine tog prirodnog opijata. Ugriz. Ta sočnost I jedinstvenost. Na sve to, obožavanje bića je potpunije zbog njegove inteligencije I dobre duše. Kako onda, možes biti takav? Takav prema sebi?!
I šta onda želi poručiti “dama” na čijoj slici dominira njena zadnjica, svjesno namještena u prvom planu, a drugi je sivilo? Sivilo boje najsvjetlije nijanse do njenog tako mračnog, vladajućeg doba u suštini bespostojećeg. Koliko jos prostote treba odgledati I prevazići sve to?
Zavisi. Zavisnik. Ne zna. Ne vidi. Bolje ne poznaje. Nije stvoreno za takvo nešto.
Priprema se ljepše I kvalitetnije mnogo dugo, otpočeto pažljivim stvaranjem namirnica za početni proces.
Najprije genetski kod. Savršeno bitan. Dalje pažljiv rod i uzgajanost od prvog trenutka. Pažnja. Osjećaj. Pažnja.
Onda malo dalje, brižljivost I ugodjaj, osjećaj za takvo što. Odstranjivanje svih parazita na što bezbolniji način I opet pažnja. Odabrane plodove sortirati I lagano pristupiti sledećem procesu.
Otvoriti, ogoliti, izvući najljepše. Srž. Zatim laganim pokretima, na tihoj vatri, pripomoći krčkanju, dok na drugoj strani pripremaš pola cjeline. Nakon dovršavanja pomiješati oboje I zaštititi pažljivo načinjenom “krunom” .
Tako jednostavno, a tako komplikovano. Bitna je istinska želja I ljubav. Ključ uspjeha je I u upornosti. Nekada se “nećkanje” sa druge strane može pogrešno protumačiti. Ali razumije se, početni strah, blago nepovjerenje. Pažnja, mijenja sve vrlo brzo. Posluživaće se skupocjeno kao najdivnija jela svjetskih restorana. Poštuj svoju strast, poštuj sebe, tada si najdragocjeniji, neizmjerno skup.
Uvod i par kapi iskrenosti začet će sjajan put nekog beskraja ukrašenog kvalitetnim notama mirisa i ukusa, sa podrazumijeva se neobjašnjivim pogledima. I nova inspiracija može da otpočne svoj zavodljivi ples…
