Koliki grč sada napravite, tokom napora da nešto izdržite, toliko će vam se dužina trajanja bola kasnije pri opuštanju desiti.
O čemu god se radilo, uvijek je to borba za opstanak. I na kraju sve zavisi od nas samih. A kroz to se učimo i pripremamo za dalje.
Nije nužno da uvijek boli i bude teško, ali se kroz to takvo najbolje uči ili nikada ne nauči. Za sve je potrebna ljubav i podrška prvenstveno samog sebe. Jer ko će vas podržati ako ne krenete od sebe?
Kada prodje taj prvi period promjene, onda se ciklusi povećavaju tj. nivoi na koje prelazite, da bi bili bliži sebi iskonskom biću.
Procesi su duži ili kraći u zavisnosti od složenosti nas samih, ali kada se predje taj neki prvi nivo, onda postaje sve zanimljivije, ne lakše ali svakako zanimljivije. Bude jasnije barem malo i onda vas „nešto“ vuče da idete dalje, jer se slika svrhe pojašnjava.
Važno je ne odustajati iako se na nekom dijelu zadržite duže. Važno je ići temeljno i polako jer svaki „prelet“ kasnije vas stigne na ćošku, gdje se najmanje nadate.
Za sve i za bilo koji oblik, uvijek je najbolje čitati što više i širiti svoje znanje i interesovanje, tako da kandže trenutnog procesa ne stežu u mjeri koja izaziva predaju, odustajanje. Širenjem intresovanja i stvaranjem novih misli, jačate, a ono što „ne valja“ će se samo i eliminisati.
Inat. Javlja se uvijek i najčešće baš u tom prvom krugu. On nikada nije donio ništa dobro, iako je tako možda u pojedinim djelovima ličilo. Inat je kao bumerang. Klonite se tog osjećaja. Pobjeda nad njim je jedna od boljih. Inat je uvijek jedan oblik prepreke, dokaza da ste slabi ili ipak niste.
Ljubav. Ona je ta koja uvijek pobjedjuje. Ljubav prema sebi. Ako niste za sebe, ne možete biti ni za druge dobri. Ali pazite jer izmedju ljubavi i sebičnosti tanka je linija.
Vjera. Vjera u sebe. U svaki trenutak koji nam se dogodi ili ne dogodi. Vjera u smisao. Vjera u tok. Vjera u cilj. I opet vjera u sebe.
Zahvalnost. Na svemu. Apsolutno svemu. U početku, u toku budjenja, to biva često čudno, ali samo do onog momenta dokle ne shvatimo vrijednost tog istog momenta.
Balans. Balansiranje je ono koje sve održva u životu. Energija koja pokreće i stopira. Do vas je. Ako se blansira ne znači da se manje voli, da je neko neiskren, da je neko sebičan, da je neko inatan, da je nezainteresovan. Naprotiv. Balans je korak ka kvalitetnoj vječnosti.
U kom dijelu nekog procesa se nalazimo, ne znamo dokle ne dodjemo na neki novi nivo. I zbog toga je važna posvećenost sebi u svakom trenutku.
Na kraju važno je uvijek vraćati se na prošle lekcije, sagledavati sebe tada i sada i time davati još veću snagu i volju svom biću da napreduje. I zapamtite da ne žalite ni za čim i da ništa nije onako kako se čini, pogotovo ne onda kada je najteže.
Sunce nas uvijek čeka i grije jednako iako to odmah ne vidimo ili ne osjetimo.
