Šta napisati za početak? Pitanje koje se vrzmalo po glavi, ali ne zadugo jer na kraju "nešto" me je vratilo sebi! Pa da, odgovor je to vraćanje, zapravo napisat ću šta osjećam jer to sam ja. No, morate me shvatit ipak se susrećem sa nečim novim, ovo pisanje  je sada "javno". Bilo kako bilo, naše druženje može početi... 

Februar, izvikani mjesec ljubavi, po mom mišljenju budalaština koja ismijava pravo značenje ljubavi. Pošto je prije dva dana,bio taj čuveni, Valentine's day, o kojem se uvijek pravi nekakva pompa, kao da se ostalim danima manje volite, poštujete, usrećujete, opraštate, činite vaš dan drugačijim, imam potrebu napisati o toj nepresušnoj temi koja nam je Bogom data-LJUBAV. Nažalost, u većini slučajeva, na taj dan se dešava još jedna predstava, prije svega, za spoljni svijet, da vam se dive i da vam zavide. Ali kome, čemu? Farsi u devedest posto slučajva? A, onda već sledećeg dana, vaše "mirne luke" ste zadovoljili, kao i okolne "kamere" i onda se vraćate svojim slabostima... Opet šaljete te poruke nemoći, vapaja za vašim srcima! Jedan odgovor, na: "Šta radiš?", vam za čas utoli glad, umiri uplakanu dušu i produži život do sledeće stanice... Do kada ćete živjeti u iluzijama, očekivanjima drugih, do kada ćete uništavati sami sebe, dokle ćete imati snage da preživljavate? Do kada ćete živjeti pod tim maskama, u neudobnim cipelama, prljavim danima i lažnim osjećanjima? Dokle ćete nastaviti da širite, produžavate tu nesreću, koju će osim, vas nositi i vaši potomci? Jedno priznajem, mnogi su pokazali vrhunsko umijeće, dar za glumu. Svaka čast! 

 I kao što mi reče jedna vrlo draga osoba,"dati smo jedni drugima da bi zajedno odrastali jedni uz druge", to stvarno i jeste tako... Ako tokom vremena pratimo jedno drugo znači da smo suđeni jedno drugom, da smo mi te velike, prave ljubavi, za vjeke vjekova. Ali ako pak jedno od nas zastane na tom putu znači da je u tom momentu dostigao svoj trenutni maksimum i da dalje morate sami. Onda opet ne znamo šta je krajnje za nas, možda nakon nekog vremena naša druga polovina krene tamo gdje je stala, i pridruži se ponovo, ili oboje dobijemo po nešto bolje. Ti svoje, ja svoje. Ko će ga znati. Kako sve funkcioniše? Ipak, važno je samo voljeti iskreno i jako svim srcem, opraštati i prihvatati, davati i ne očekivati. Jer to je sve ljubav!

Nemojte se bojati, izađite iz tih okova i lanaca, dopustite sebi da živite i proživite, slobodno i srećno! Istinska ljubav je ta koja sve liječi i pokreće, dopustite sebi to, jer niko vam ne brani osim vi sami. Ne zaboravite da to možete samo sada i možda nikada više, a zbog nečega baš vi ste došli na ovaj svijet takvi kakvi jeste, jedinstveni! Budite zahvalni na tome.