Sunce nad morem se preliva bogatstvom svog dubokog akvamarina...čini mi se da iz luke dopire muklo zveckanje sa jarbola jedrilica koje se ljuljuškaju. Mediteran...prelijepo more i božanstvena klima. Način života i razmišljanja.
Često sretnemo ljude koji nam preokrenu tok životne istorije svojim djelovanjem – misle, rade i žive van uobičajenih okvira. Knjige, umjetnici i pojedini profesori i dalje nas podsjećaju da je moguće govoriti ono što mislimo i da mislimo ono što govorimo – zato su drugačiji. Drugačiji brišu prašinu sa zametnutih tragova drugojakosti u svim onim usnulim dušama koje dobro znaju da je Albert Ajnštajn bio u pravu kada je rekao da je mašta najvažnija i predstavlja uvid u buduće životne ljepote. Kad bi poslove koje radimo začinili maštom i vratili malo radoznalosti u svoj život...znali bismo da više koristimo svoja čula i uživamo.
Ljepota rada za portal Culture Corner je u tome što se s njim živi...Živim...Imam priliku da upoznam drugačije ljude i budem dio nekih divnih događaja koji se organizuju u našoj lijepoj Crnoj Gori. Znam da smo prenatrpani obavezama, da nam je nekada teško prevaliti kilometre (koje u nekim drugim zemljama ljudi prelaze do posla u jednom pravcu) po savršenom obasjanom jesenjem danu jer ne možemo da izađemo na kraj sa brzim ritmom u koji smo upali. Iz dana u dan shvatam da smo postali odlični u traženju izgovora da nešto MORAMO...Moramo li? Da li se vikend pretvorio u brzo prelijetanje od petka do ponedeljka u kojem smo se svega nekoliko minuta opustili?
Želim dobro da upamtim ovaj trenutak kada sam kročila, prvi put u životu, na zemlju Gornje Lastve. Od crkve Rođenje Bl. Djevice Marije u Gornjoj Lastvi, koja tu boravi već nekih 600 godina, pruža se bajkovit pogled...Čarolija davnih vremena, koja se u ovom kraju osjeća, donosi mi Gandijeve riječi: "Život nam nudi više od prilike da ga ubrzamo."
Osvrćem se i vidim da je neobični i maštoviti događaj, kojem i ja danas prisustvujem, okupio ljude različite starosne dobi. Manifestacija "Čaj u četiri ure popodne", inspirisana projektom "Baština – pokretač razvoja", vješto nam je poslala poruku svakim segmentom – da pripadamo zemlji, da je naša moć i da joj moramo ostati blizu. U suprotnom, nećemo samo izgubiti nju, već i sebe...
U Domu kulture "Ilija Marković", druženje ljubitelja čaja i muzike otpočeo je gospodin Mašo Čekić koji je posjetiocima približio izvanredan prostor Vrmca, po njegovim riječima, centralno plućno krilo Boke kotorske. Ukazao nam je da Vrmac, po svim svojim obilježjima kao nematerijalna kulturna baština, zaslužuje da bude proglašen parkom prirode. Na njemu raste čak 95 ljekovitih biljaka, od kojih su organizatori izdvojili tridesetak vrsta i u brošuri opisali njihova ljekovita dejstva.
Prije nekoliko godina sam prekršila običaj većine da sa prvom kišom u oktobru počnem sezonu ispijanja čajeva koja se završava kada nas Baba Marta konačno pozdravi svojim ledenim ručicama. Motivisana navikama naroda drugih kultura, stopila sam se sa osjećajem spokojstva dok uživam u ukusu i mirisu čaja tokom cijele godine, saznavajući iz dana u dan njegova blagotvorna dejstva. Zato sam se prijatno iznenadila kada je gospodin Čekić istakao da već godinama unazad propagiraju kulturu ispijanja čaja.
U Tompkinsonovoj i Birdovoj knjizi "Tajni život biljaka" ukazano je da između biljaka i čovjeka postoji ne samo snažna psihička i emocionalna veza, već da biljke imaju i potpuno fascinantne mogućnosti – imaju sposobnost da se prilagode čovjekovim željama, da komuniciraju sa ljudima, reaguju na muziku...Zahvaljujući otvorenim prozorima na Domu kulture, sigurna sam da su i biljke vani, kao i mi, uživale u muzičkom dijelu manifestacije u kojem su učestvovali Milica Lalošević (sopran), Bruna Matijević (flauta) i Oleksij Molčanov (klavir).
Bruna Matijević i Oleksij Molčanov su našu čajanku sa domaćim galetinama začinili zvucima Sicilienne (G.Faure), June – barcarolle (P.I.Tchaikovsky) i Mađarske rapsodije (W.Popp).
Svi koji vole muziku lako su se prepustili...Zašuštale su mi haljine i lepeze koje su me odvukle u neopisivu magiju dvorskih balova. Ni aplauz, koji je pozdravio flautistkinju i pijanistu, nije prekinuo čaroliju. Naprotiv. Najavio je njen nastavak izvođenjem Milice Lalošević (sopran), koja nas je odvela na putovanje sa V. Bellinijem (Vaga Luna che inargenti), A. Vivaldijem (Sposa son disprezatta), P.Tostijem (Baciami) i F.Santoliquidom (Ciklus pjesama "I canti della seta").
Uvijek me je fasciniralo kako se sa nekim spoznajama rađamo iako ne znamo odakle one dolaze. Zato i nisam imala potrebu da objasnim sebi emocije, koje su se skupile u suznim vrećicama, onog trenutka kada su se ukrstili zvuci klavira, flaute i soprana kroz melodije: Ave Maria i Serenada (F.Schubert), Barcarolle (J.Offenbach).
Nije prvi i neće biti poslednji put da me Šubertova Serenada dovede do onog utješnog: "Hej, suze su OK. Oslobađaju." Zvuci klasične muzike i prirode potisnuli su gradski zvuk i zvukove modernih tehnologija i time mi pomogli da doživim snažan odjek prirode koji svako od nas ima u sebi. Ne znam da li su nešto slično doživjeli ostali posjetioci, ali sam sigurna da su otišli smireniji i srećniji.
Vama...koji niste bili u prilici da budete dio sjajno osmišljene i realizovane čajanke u "četiri ure" u Gornjoj Lastvi, poklanjam recept organizatora koji je, kako kažu, odličan za jačanje imunološkog sistema:
25 grama šipurka,
25 grama lipovog cvijeta,
15 grama kore od narandže,
15 grama zovinog cvijeta.
Sve sastojke je potrebno preliti sa 3dcl ključale vode, poklopiti i ostaviti 10 minuta.
Organizujte sami svoju čajanku sa porodicom i prijateljima. Uključite muziku...i osjećajte.
Gornja Lastva, Tivat, 18. oktobra 2015. godine
Priredila: Sanja Radusinović, Culture Corner tim
