Četvrtak...9. septembar 2015. godine. U kalendaru na mobilnom telefonu važan datum – otvaranje IV Međunarodnog festivala lutkarstva Crna Gora – Podgorica. Smajli sa srcem u očima, koji sam postavila kao napomenu da se organizujem i budem dio jedne divne i humane priče, prirodno je bio tu po uzoru na slogan festivala: VEĆ U SRCU...
Pogrešna procjena da je 20 minuta prije svečanog otvaranja festivala sasvim dovoljno da budem ispred Kulturno – informacionog centra Budo Tomović, omogućila mi je da doživim sudar energija sa prepunim platoom i hodnikom centra. Rijetka situacija kada mi tolika gužva u ljetnjim uslovima nije nimalo zasmetala, naprotiv...
Sve te šarene i vesele glavice su pored roditelja strpljivo čekale svečano otvaranje festivala od strane počasnog ambasadora princa Nikole Petrovića – Njegoša. Program je nastavljen predstavljanjima plesne grupe Bjuti i djece solista Ksenije i Pavla Bogićevića, Jadranke Đurišić, Katarine Radulović, Milutina Radulovića, Ive Vujošević i Jovana Aleksića.
A onda je počela lutkarska predstava – Ledeno srce – Pozorišta lutaka iz Mostara...U pitanju je djelo njemačkog autora Wilhelma Hauffa. Predstavu koju je režirao Todor Valov odigrali su članovi glumačkog ansambla Pozorišta lutaka: Igor Vidačković, Diana Ondelj-Maksumić, Nermina Denjo, Serđo Radoš i Nedžad Maksumić...
U kreaciji lutaka i scenografiji, koju je uradila Stefka Kjuvlieva i muzici, koju je komponovao Plamen Mirčev Mirona, uživala sam svo vrijeme tokom suočavanja sa životnom pričom siromašnog ćumurdžije Petra Munka. Suočavanjem? Da...Vjerujem da u životu ništa nije slučajno pa samim tim i moje gledanje pomenute predstave jer su me preplavile slike koje su se ređale iz sjećanja nakon izuzetnih rečenica koje su dopirale kako sa scene tako i od publike...
U vremenu u kojem živimo i vodimo mučne borbe kada je u pitanju održivost ljudskih, moralnih i duhovnih vrijednosti, usne su mi napravile poluosmijeh nakon što je stakleni čovječuljak iz šume glavnom liku u predstavi, Petru, rekao prilikom izbora ispunjenja 3 želje: Razum i promućurnost si trebao da poželiš Petre...A poželio je novac i da bude najbolji plesni igrač u selu...što ga je dovelo do ledenog srca. Dok kucam ove rečenice, ne mogu sebe natjerati da pustim misli i oživim razočarenja prema ljudima ledenog srca, jer moja svijetla strana me podsjetila na druge divne rečenice koje sam čula od dječaka koji je sjedio dva mjesta od mene u maminom krilu: Ali mama..zašto? Zašto je dao svoje srce za kamen? Ja nikad ne bih dao srce za pare...Dok ga je majka mazila po glavi i imala onaj moj poluosmijeh iz prethodnih redova, dječak je zajedno sa svojim drugarima nastavio da uživa u ovoj maštovitoj, romantičnoj i inteligentnoj priči o onome ko smo, a ja sam poželjela da ostane uvijek takav – čist u srcu.
Kineska poslovica kaže da je dječiji život komad papira na koji svako ostavlja bilješku…To su upravo potvrdile ova i druge predstave IV Međunarodnog lutkarskog festivala Crna Gora - Podgorica, kao i istrajnost, entuzijazam i ljubav organizatora prema onom što rade.
Umjesto zaključka poklanjam vam pjesmu – Kad bi znali – koje se sjetila gospođa Ljiljana Burzan Nikolić, osnivač i direktorica komunikacija festivala, i podijelila je sa nama u pozdravnoj riječi festivalske brošure:
KAD BI ZNALI
Djeci treba tako malo,
malo dobre volje,
da sav svijet bude ljepši,
da nam svima bude bolje.
Kad bi ljudi cijelog svijeta
znali što sve djeci smeta,
dali bi nam sve radosti,
da se diče u starosti
Kad bi znali, kad bi htjeli,
ljudi žuti, crni, bijeli,
kako djeci malo treba,
da polete čak do neba!
Nama djeci malo treba,
malo sreće, sunca, neba,
kad bi samo ljudi htjeli
kako bi se zavoljeli.
Kad bi znali, kad bi htjeli
Ljudi žuti, crni, bijeli
Kako djeci malo treba
Da polete čak do neba!
*
Ne sputavajte ih...neka polete :)
Priredila: Sanja Radusinović, Culture Corner tim
Fotografija, predstava Ledeno srce: Culture Corner tim
Podgorica, 13. septembra 2015. godine
