Gledajući kako godina polako odnosi ljeto...jedno od onih ljeta u kojima pronalaziš sebe, njegujući svaki zrak sunca, slane misli i gubitke po horizontu, uvlačim se među note violinske melodije Johna Williamsa za film "Šindlerova lista". Vratile su mi u pogled prepunu salu Crnogorskog narodnog pozorišta, koncert Muzičke akademije povodom proslave jubileja 35 godina postojanja i dio jednog od najdražih tekstova koje sam napisala: "sin poznatog crnogorskog violončeliste, Igora Perazića, otpustio je struju koja je razbila blokade knedle. Ubrzao misli...Ukazao na zvijezde koje su počele da padaju...Na želje koje je valjalo zamisliti uprkos bolu...Oda nebu i svim dušama koje su nas napustile...ali nas čuvaju...jer...sa ljudima i osjećanjima se upoznajemo slučajno, rastajući se od nekih namjerno a od nekih...nikada. Crnogorska publika je aplauzom uticala da Luka još jednom odsvira istu melodiju, odajući mu počast i podršku koju zaslužuje..."
Danas, tri godine kasnije, divni i vrijedni Luka Perazić, je učenik londonske Whitgift škole, kao dobitnik stipendije na "Whitgift International Music Competition", i programa za mlade na Muzičkoj akademiji Guildhal u Londonu, u klasi profesora Iva Stankova. Sa svojom sestrom Đinom je 4. septembra održao koncert u KIC-u Budo Tomović, u okviru KIC-ovog ciklusa "Mladi talenti".
CC: Koliko je ova stipendija značajna u dijelu tvog ostvarivanja snova po pitanju karijere jednog uspješnog violiniste?
LP: Neizmjerno sam zahvalan što sam dobio priliku da se edukujem u inostranstvu. Ovdje sam doživio mnogo novih iskustava i dobio izuzetnu inspiracije od brojnih vrhunskih muzičara i ljudi. Stipendija, samo jedan korak do mog cilja, dovela me je u okruženje koje snažno utiče na mene. Takođe, približava me prvoklasnim muzičkim akademijama, na koje ću ove godine i aplicirati. U Londonu je klasična muzika veoma poštovana i ima brojne ljubitelje. Često imam priliku da slušam neke od najboljih muzičara, orkestara i kamernih sastava. To mi podiže adrenalin i inspiriše me da težim još više ka uspjehu. Iako je ovdje sistem mnogo drugačiji, pokušavam da se prilagodim, ostajući svoj i originalan. Nadam se nastavku edukacije ovdje ili u nekom drugom gradu u Evropi, kao i mnogim koncertima i festivalima.
CC: Da li možeš da nam povučeš paralelu u principu rada londonske Whitgift škole i podgoričke "Vasa Pavić"?
LP: Whitgift škola je sjajna i izuzetno organizovana škola u kojoj se svaki dječak može pronaći u nečemu. U školi su jasna i stroga pravila, ali je poznata i po nevjerovatnim rezultatima. Iako sam u ovoj školi dosta toga naučio, zauvjek ću pamtiti moju "Vasa Pavić", kao školu u kojoj sam dobio prva velika znanja i sprijateljio se sa divnim ljudima koji su sada moji bliski prijatelji.
CC: U martu 2017. godine, tvoj profesor i mentor, Vili Ferdinandi, je za Bar info i Radio Bar izjavio: "Na početku rada sa Lukom, odmah sam rekao - ako ne bude nešto veliko od njega onda sam ja kriv. Međutim, znao sam da on ima muzičke gene koji će mu pomoći da bude dobar. Uvijek je ljepše i ugodnije raditi sa dobrim učenicima. Imam sreću da pred kraj moje karijere u klasi imam šest-sedam izuzetno darovitih učenika. To su i djeca mojih kolega, pa je samim tim odgovornost da ih izvedem na dobar put još veća. To je izuzetna generacija, koja se pojavljuje jednom u 50 ili 100 godina. Na regionalnim takmičenjima i šire, u zadnjih nekoliko godina nametnuli su se kao trenutno, na jednom mjestu, najbolja generacija mladih violinista". Koliko je, kao mladom umjetniku koji očigledno sa puno entuzijazma gradi svoju karijeru, važna podrška mentora, profesora, porodice, prijatelja u vremenu u kojem živimo i gdje je uvijek prisutna neizvjesnost posla umjetnika?
LP: Moj profesor, Vili Ferdinandi, me je naučio svemu bitnom, ne samo što se tiče violine nego i drugih, meni važnih, životnih pitanja. Naravno, svima je potrebna podrška u profesijama i strastima. Zahvalan sam što me cijela porodica snažno podržava, kao i brojni prijatelji i profesori.
CC: Sa 12 godina si nastupao sa simfonijskim orkestrom. Na ljetnjem muzičkom festivalu Verbier u Švajcarskoj od 16. jula do 6. avgusta 2017. godine položio si audiciju za omladinski orkestar. Tu su i brojne nagrade...specijalne nagrade na Državnim takmičenjima 2012., 2014. i 2016. godine, I nagrada na takmičenju "Pjeter Gaci" (Skadar, Albanija, 2013. godine), specijalna nagrada na Međunarodnom takmičenju "Fantast" (Bečej, Srbija, 2013. godine), Laureat u tri kategorije na 23. Međunarodnom takmičenju mladih muzičara "Città di Barletta" (Italija, 2013. godine), III nagrada na Međunarodnom takmičenju "Petar Konjović" (Beograd, 2015. godine), I nagrada na takmičenju "Premio Clivis" (rim, 2016. godina), Grand prix u finalu, pobjednik cjelokupnog takmičenja "Pjetar Gaci" (Skadar, Albanija, 2016. godine) i finalista Whitgift International Music Competition i takmičenja "Kocian" u Češkoj 2017. godine. Sigurna sam da su ove brojne nagrade stimulativne da nastaviš da radiš marljivo i predano. No ipak, da li je stimulativnija ljubav prema muzici i talenat koji posjeduješ?
LP: Iako sam učestvovao na mnogim takmičenjima, ne volim ih iz razloga što ipak svako svira drugačije. Na takmičenjima višeg nivoa, kada svi imaju sličnu kontrolu nad tehnikom sviranja, ne može se "osuđivati" pojedinačno shvatanje muzike, zbog čega smatram da je prilično teško odlučiti ko je najbolji.
CC: Da li postoji još nešto u čemu uživaš a što te inspiriše kao muzika?
LP: Najviše uživam u prirodi. Mislim da jedina stvar koja se može uporediti sa ljepotom prirode, a koju su ljudi izmislili je umjetnost.
CC: Uz čija muzička djela posebno uživaš i postižeš mir u sebi?
LP: Šlušam različitu muziku koja budi razna osjećanja. Što se tiče klasične muzike, to je definitivno Šostakovič, zbog njegove dubine i patnje koja se snažno razaznaje u djelima. Pored klasične slušam i druge izvođače različitih žanrova kao što su Stevie Wonder, Al Jarreau, Dino Dvornik itd.
CC: Sa kojim velikim umjetnikom bi želio da nastupaš ukoliko bi mogao da biraš?
LP: Najviše bih volio da nastupam sa svojim ocem jer takvu priliku nikad više neću dobiti.
CC: Koliko je violina drugačija od ljudi, npr. od tvojih prijatelja?
LP: Može se reći da je violina uvijek tu i u teškim a i lijepim djelovima života i da se uvijek njoj prvoj mogu okrenuti. Na moju sreću, ipak imam odlične prijatelje koji su tu uvijek uz mene, zbog čega mi je teško uporediti ih sa violinom.
CC: Kada želiš da se odmoriš, gdje pronalaziš svoje utočište?
LP: Najčešće volim da boravim u nekom mirnom kutku uz prozor, sa slušalicama na ušima. Smiruju me pogled na automobile koji prolaze i vjetar koji se poigrava. Muziku slušam neprestano...
CC: Nakon srednje škole planiraš da upišeš neki prestižni konzervatorijum. Koja bi posebno tri izdvojio a sa kojima bi bio zadovoljan da nastaviš da se usavršavaš i gradiš karijeru?
LP: U Londonu se trenutno nalaze jedni od najboljih konzervatorijuma na svijetu. Bio bih jako zadovoljan kada bih mogao da studiram na bilo kojem od ta tri.
Ostalo je još pet kratkih pitanja koje volim da postavim sagovornicima a u cilju upoznavanja i sa drugim uglovima ličnosti.
CC: Koji talenat nemaš a volio bi da imaš?
LP: Volio bih da mogu da crtam.
CC: Knjiga ili pozorište?
LP: Pozorište.
CC: Omiljena paleta od tri boje?
LP: Tirkizna, ljubičasta i crna.
CC: Najdraži kutak u Baru, gradu u kojem si provodio najviše vremena tokom djetinjstva?
LP: Korzo, posebno poslastičarnica "Marina", kao i a park kod Dvorca kralja Nikole.
CC: Zvijezda vodilja?
LP: Želim da budem srećan u životu i onome što radim, ali i da drugima donosim sreću, kako sviranjem tako i ponašanjem.
CC: Dragi Luka, zahvaljujem ti na razgovoru. Sigurna sam da ćeš upisati željeni konzervatorijum i da ćeš nastaviti da nas inspirišeš.
Priredila: Sanja Radusinović, Culture Corner tim
Podgorica, 25. septembra 2018. godine
