Vreli dani jula hrle ka avgustu.
Nakon posjete slovenačkih i austrijskih gradova, tijesnom mi se učinila Podgorica. Prijaju mi obaveze koje se ređaju i time održavaju duh spontanosti, avanturizma i dopadljivosti. U želji da iste začinim kulturnim efektom, izvlačim iz škrinje zapamćenih poruka i poziv PR Barskog ljetopisa, Marije Drašković, da prisustvujem premijeri predstave "O miševima i ljudima" u Starom Baru.
23. jul. Prvi dan u poslednjoj sedmici jula. Premijera predstave.
Vizuelizujem mirnu vožnju, manju gužvu kod Sutomora, dašak vazduha nadomak kovrdža, pogled na masline, slatki ukus kuvane kafe u restoranu "Kaldrma", zadovoljni osmijeh zbog društva u kojem se nalazim...upečatljivu noć pod Rumijom u Antibarisu.
Razmišljam kako je divno što se u muzeju na otvorenom, na najznačajnijem srednjovjekovnom arheološkom nalazištu na Balkanu, odigravaju događaji iz oblasti kulture i što imamo priliku da odgledamo predstavu "O miševima i ljudima" po motivima istoimenog romana Džona Stajnbeka, koju je režirao jedan od najuspješnijih reditelja u regionu, Dino Mustafić.
Da li sam od onih koja pravi planove i ispisuje želje početkom januara i svake sedmice? Znate ono – "e, od ponedeljka ću da okrenem list i...". Jesam. Priznajem. Uzdrmana predstavom, poželjela sam REZ...dane bez kriza, nezaposlenosti, besparice, žalbi, tuge, bola, nemira, laži, manjka pravih vrijednosti, nerazumijevanja, ljutnje, bijesa, ropstva, diskriminacije, zamki, podvala, bezdušnosti, bezosjećajnosti, usamljenosti...bez svakodnevnice kojom smo okruženi.
Pitam se, koliko nas iz publike je naježilo kožu pod pritiskom riječi pjesme - "Svaki kralj se rodi go...točak sreće se okreće...sješću i ja nekad za svoj sto"? Koliko nas se složilo sa Slimovom (Vule Marković) izjavom da nikada ne bi prodao ono što je stvorio golim rukama? Da li je ikom od nas zaiskrio pogled jer Kendi (Pavle Ilić) ne može sebi da oprosti što on sam nije ubio svog psa a ne dozvolio drugom da to učini? Zaboga, da li smo osjetili sram što Krivi (Dejan Đonović), druge boje kože, ističe kako smrdi bijelcima, pa se sklanja iako mu jako prija razgovor sa Lenijem (Miloš Pejović), jer "važno je da si sa nekim; čovjek poludi kad je sam"? Je li nam izdubilo utrobu kad Krivi kaže Leniju i Kendiju - "samo vi sanjajte"? Da li smo se ponadali da će Suzan (Marija Đurić), ćerka slikara, udata za ljubomornog Karla (Branko Ilić), zaista postati glumica svjesna da je bolje da su otišli - "voljela bih da smo otišli"? Da li biste poput Vita (Božidar Zuber) sakrili Lenija i Džordža (Mišo Obradović)? Koliko nas od prisutnih je gledalo šta se dešava na sceni bez ijednog osmijeha, negdje svjesni da će Leni uraditi nešto jako loše i time onemogućiti Džordžu da ga spasi od neizbježnog? "To je bilo moje i njegovo"...oh, Leni!
Da li je zastao kod vas točak sreće? Da li ste sjeli za svoj sto? Da li ste ostali bez posla? Da li prećutkujete toliko toga da neko vaš ne bi nastradao? Da li ste se prepustili stihiji? Planirate li odlazak na putovanje svakog mjeseca koje se nikako ne da reliazovati? Ima li uvijek nešto preče od onog što želite? Da li ste skoro pružili ruku napaćenom? Ili smatrate da ste se dosta napatili u životu da nemate vremena za druge? Šta to bješe Empatija? Kuda se izgubila Hrabrost? Da li neko udiše Slobodu? Koliko smo zarobljeni? Laže li statistika? Miriše li sve na rat u blizini naših granica? Ili nam se rat zaglavio u kostima, pa mu ne damo vani i činimo sve "da se nikad više ne ponovi"?
Volim predstave koje bude uspavane iskre inteligencije...i ne samo to. Volim predstave koje tjeraju na osvješćivanje, koje drmusaju naša lijena tijela i umove a sve u cilju stvaranja kvalitetnijeg života. Volim predstave koje imaju Izraz i traže naš Odraz. Volim predstave koje kreiraju platformu za apel ka novim generacijama. Volim...i preporučujem.
27. jul. Petak. Želja, da se brojne aktivnosti prethodnih radnih dana umiju melodijma uz more, golica tabane. Brzo računanje u glavi. Red minuta za ovo, red minuta za ono. Malo slatkog za nepca, malo mirnog za oko...a malo divnog za sluh nas oko tri hiljade duša? Joj, što se igralo i pjevalo uz program himni rok i pop muzike. Ne mogu vam reći da je bilo od 7 do 77 jer je bilo i mlađih i starijih od navedenih godina. Posmatrala sam lica ljudi. Toliko osmijeha, energije, radosti, sjete, oživljavanja duha vremena kad harali su Led Zeppelin, Queen, Deep Purple, Beatles, Pink Floyd, Tina Tarner...i emocije, one koje su se na trenutak zaustavile u zagrljaju dvoje ljudi ispred mene, dok mazio ju je po kosi a ona pjevušila poznate hitove.
6. avgust. Još jedna sedmica na početku. I još jedno izvođenje predstave "O miševima i ljudima" u Starom Baru. Utorak je rezervisan za promociju romana "Oči boje cipela" Petra Andonovskog. Srijedom će se prolomiti dječija graja od uzbuđenja zbog mjuzikla "Vilinska zavrzlama – priče iz Maštošume" u režiji Monike Romić. Odrasli mogu da uživaju u izložbi slika Milke Vujović. Četvrtak je rezervisan za predstavu "Taksimetar" Exit teatra u režiji Matka Raguža. U subotu vas očekuje koncert Vladimira Milera. A u nedelju, 12. avgusta, vrijeme je da se ovaj sjajni festival sa bogatim program zatvori.
Ispisan je još jedan "Barski ljetopis". Ponavljam kao mantru - "Svaki kralj se rodi go...točak sreće se okreće...sješću i ja nekad za svoj sto".
Priredila: Sanja Radusinović, Culture Corner tim
Podgorica, 6. avgusta 2018. godine
