Da je Nušić svevremenski pisac dokazala nam je i sinoćnja izvedba mjuzikla “Mister Dolar” u produkciji beogradskog Pozorišta na Terazijama.
Vladimir Lazić adaptirao je i režirao Nušićev tekst prvi put u istoriji pozorišta u formi mjuzikla i pogodio u centar, baš kao i tivatski Centar za kulturu odabravši Lazićev mjuzikl da otvori ovogodišnje Purgatorije, čemu svjedoči i popunjen kapacitet Ljetnje pozornice, ali i reakcije publike u vidu komentara i dugotrajnih aplauza.
“Tematika fantastična”, “Izvanredno, u skladu sa sadašnjim vremenom”, “Mjuzikl pravi u svakom smislu te riječi”, “Tema vječito aktuelna”, oduševljeno će publika nakon trosatne predstave, koju priznajem i ja, nije lako izdržati ni sa nekoliko jastuka pod zadnjicom i leđima.
Značaj i moć novca i ovdje je prikazan kroz radnju od početka do kraja. Suština Nušićevog teksta prepoznaje se u igranju predstave baziranom na raskrinkavanju elite, koju mahom čine nasljednici po zanimanju. Upravo je tu elitu, kako po mom, tako i po mišljenju ostale publike, maestralno prevario vlasnik Kluba internacional, Rade Marjanović u ulozi gospodina Aleksandra Matkovića, kada je na zabavi organizovanoj povodom 50 godina naučnog rada doktora, obznanio laž, koja kasnije prerasta u surovu istinu. Njegova želja za snimanjem filma o eliti, koja posjećuje klub tjera ga da proglasi Marka Gvera u ulozi Žana, konobara na zabavi najbogatijim nasljednikom u zemlji. On to radi čitajući lažno pismo koje stiže iz Amerike, a u kojem piše da Žan nasljeđuje od rođaka 3 miliona dolara.
Od nespretnog konobara koji zaliva svevišnju elitu na zabavi, Žan postaje uvaženi doktor Jovan Todorović, “čovjek kontinuiteta, naslednik elite”, čija će salveta jednog dana biti izložena u Nacionalnom muzeju. Čovjek po kojem će ulica dobiti ime, najpoželjniji neženja sa 42 bračne ponude, persona koju 16 pjevačkih društava namjerava proglasiti ličnošću godine, fabrika ordenja mu dodjeljuje orden, na zahtjev ministra vojnog proglašen je za rezervnog pukovnika. Žanu ovoga puta lijepa riječ nije otvorila gvozdena vrata, već lijepa suma na bankovnom računu, koji on ustvari i ne posjeduje. Tražen od svih bogatuna i ostalih nasljednika po zanimanju, Jovan Todorović najbogatiji u zemlji, a među najbogatijima u Evropi, postaje glavna ličnost. Toliko obožavan da se jedna od dama među elitom ponosi time što je doktor Todorović kinuo upravo na nju. Kad si konobar mrškaju te kada slučajno prospeš vodu po nekom od gostiju i dobijaš momentalno otkaz, a kad si milioner možeš po njima i da kineš. Zar to nije tipična Nušićeva ironija? Jeste, i to jedna od mnogobrojnih u Mister dolaru. Izvanrednih 17 songova u kombinaciji različitih žanrova, od džeza tridesetih godina 20. vijeka do narodnih pjesama, izvelo je tridesetak perfektno uigranih pjevača i plesača, a o orkestru Pozorišta na Terazijama da ne govorim. Božanstveno ga je bilo slušati, baš kao i prije dvije godine kada je ovo pozorište otvorilo Purgatorije mjuziklom “Mama mia”.
Vratimo se “Dolaru”, koji je odmah na početku Festivala opravdao slogan tivatskih Purgatorija 2017 “Jer mi smo centar”. Svoju obmanu gospodin Matković otkriva novinarki lista “Istina”, gospođici Jurišić, u čijoj se ulozi perfektno snašla Dušica Novaković, dajući joj novac da piše o tome kao o istini, na šta ona objeručke pristaje govoreći da je istina negdje tamo. Vidjevši da je postigao cilj i razotkrio pohlepu elite, Matković odlučuje da otkrije istinu o Žanu, da on nije nikakav milioner, već rođak čovjeka koji se u Americi bavio švercom i koji je često hapšen i zatvaran.
Od istine je jača pohlepa pa novinarka negira Matkovićevu tvrdnju i postaje Todorovićeva predsjednica izbornog štaba, jer naravno Todorović je kandidat na izborima čija se stranka zove “Narodna Pravda”, a pod sloganom “Volim Vas”.
Jaka simbolika uočava se u pjesmama koje izvodi hor, “On je zakon on je Bog on je mister dolar, dolar greje, dolar sve je. On je moral on je mister dolar, kod srca čuvaj ga, šaka dolara sva vrata otvora, boja zelena bolja od melema”, a koje su itekako i danas primjenjive i aktuelne.
Gledamo film o Todoroviću, stavljaju mu lentu, dok on pjeva “osvojiću neosvojivo i pobediću nepobedivo” uz veoma interesantnim odabirom soundtracka iz mega popularne serije “Game of Thrones”.
Na kraju lažni milioner pobjedom na izborima staje na tron, slaveći stihovima “najjače se drži brata i eto ti tvog mandata, sve mi vrlo dobro znamo al’ se malo pretvaramo”.
Da rezimiram misli, provokativno angažovani mjuzikl, dobro poznata dramska osnova, i Nušićeva vještina prepoznavanja univerzalnih zapleta i osobina likova, čini da i poslije 85 godina od nastanka teksta “Mister dolar” bude aktuelan.
“Tajtavrlje vrtavrlje” najzahtjevnije kolo u predstavi, glumci su izveli na bisu nakon tri sata glume, plesa i pjevanja, što zavrijeđuje ogroman rispekt. Nakon odgledanog mjuzikla zaključak je, vrijedilo je biti budan do jedan sat poslije ponoći.
Priredila: Marta Pasković Kočović
Tivat, 23. juna 2017. godine
Fotografija: Marta Pasković Kočović
