Nema svako od nas tu privilegiju da razumije, cijeni i poštuje operu i svu ljepotu kojom odzvanja operno pjevanje. Sebe vidim među neprivilegovanima i nesvrstanima, ne razumijem emociju koju prenosi takav način pjevanja, muziciranja. Nisam se nikad ni trudila, čak nisam ni pogledala izvedbu niti jedne opere. Sve do sinoć, kada je čuvena "Carmina Burana" u produkciji Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad, zatresla suve zidine ljetnje pozornice u Tivtu i na Svjetski dan muzike najavila početak "Purgatorija 2016".
Pred početak izvedbe najpoznatijeg djela Carla Orffa, oko hiljadu gledalaca na ljetnjoj pozornici pozdravila je Dušica Vugdelić, novinarka i urednica na Atlas televiziji, a Festival mediteranskog teatra, koji se ove godine održava pod motom "Theatre line, please cross", što bi značilo "pređite liniju pozorišta", službeno je otvorila crnogorska glumica Jelena Đokić, našoj publici omiljena Katarina "Bokeskog d mola". Njene riječi poput: "Ukoliko smisao ipak postoji upravo u ta dva tri sata koliko traje predstava ili koncert, ukoliko umjetnost stvaranja uzdiže i vaše i naše duše na visine dovoljne daleke od ove sumnjive i obeshrabrujuće stvarnosti, ukoliko možemo svi sada da probudimo dijete u sebi koje je sposobno da se da - imam čast da vas sve pozovem u potragu za smislom i proglasim 11. Purgatorije otvorenim" sigurna sam, natjerale su nas publiku da bar te večeri malo dublje razmislimo o tome što predstavlja i gdje treba tražiti smisao života. Svi smo sa strpljenjem i oduševljenjem zanijemili pred sedamdesetak članova hora i nešto manje muzičara orkestra, kojima je dirigovao Mikica Jevtić, a koji su glasom i notama i nas neprivilegovane natjerali da se zapitamo zašto mislimo da opera nije vrijedna naše pažnje ni vremena. Mislim da smo tim pravcem razmišljanja, krenuli upravo najviše zbog najpoznatije pjesme kantate - O Fortuna, koja je i prolog i epilog.
"Carmina Burana" svakako ne ide u taj koš, sada već provjereno, prepun predrasuda. Ona će vas očarati jednako kao što će očarati i poznavaoce ove umjetnosti, možda ne na isti način, ali sigurno istim intenzitetom. Slušajući utiske nakon opere, zapamtila sam jedan komentar, valjda zbog toga što ga je izustio čovjek koji poznaje kulturnu scenu Tivta kao malo ko, ne zato što je zaposlen pri opštinskom sekretarijatu koji razvija strategiju kulture, ni zato što svira u tivatskoj gradskoj muzici, čuvenom Glazbeno prosvjetnom društvu sa tradicijom od preko 100 godina, već zato što je veliki broj kulturnih događaja iza njega, o kojima bi, sigurna sam i danas govorio sa oduševljenjem. Poslanik kulturne politike, Boris Pean kazao je da tivatska scena ne pamti ovako jak muzički spektakl i ja mu vjerujem.
Malo je sjedala trebalo popuniti da bi mogli reći da je ljetnja pozornica sinoć bila puna, ali da je nakon izvedbe bila puna oduševljenih lica, to vam mogu garantovati. I moje je bilo jedno od njih.
Priredila: Marta Pasković, Culture Corner tim
Tivat, 22. juna 2016. godine
Fotografija: Culture Corner tim
