Reklamni
baner

Reklamni
baner

Romantična ruta od Hajdelberga do Regensburga

Romantična ruta od Hajdelberga do Regensburga

Snežana Burzan

“Bila jednom jedna...” Svaka bajka širom svijeta počinje na isti način, zar ne? Kada kažemo ili makar pomislimo na Njemačku, većina nas sa Balkana vidi snažnu, moćnu državu smještenu u centralnom dijelu Evrope, sa više od 80 miliona stanovnika. Vidimo jednu od najvećih industrijskih sila svijeta sa najvećom produktivnošću i državu u kojoj skoro nema nezaposlenih! Vidimo zemlju bogate kulture, filozofa, pjesnika, slikara...

A da li ste znali ili pomislili da je jedan Njemac, u toj i takvoj snažnoj i velikoj Njemačkoj, skovao pojam – ekologija (biolog Ernst Haekl 1866), da mališani a bogami i stariji u Njemačkoj mogu uživati u nekom od čak 400 zooloških vrtova (najviše na svijetu) ili posjetiti neki od 150 dvoraca? E tu sam vas čekala! Nedavno sam imala priliku, da na poziv Regionalne kancelarije Turističke organizacije Njemačke za jugoistočnu Evropu, posjetim neke od tih dvoraca i otkrijem još po nešto.

Cilj naših domaćina bio je da grupi međunarodnih novinara predstavi ekološku ljepotu i turistički sjaj dijela susjednih njemačkih saveznih država Bavarske i Baden – Virtemberga, uz rijeke Dunav i Nekar.

I Hajdelberg, u kojem je počelo naše interesantno istraživačko putovanje kao i Regensburg u kojem je završilo, prelijepi su, romantični srednjevjekovni univerzitetski gradovi. Prvim pogledom na Hajdelberg postaće vam jasno zašto je taj grad jedan od najposjećenijih u Njemačkoj, a i šire, sa oko četiri miliona dnevnih turista godišnje. Na 70 metara iznad rijeke Nekar, na brdu Hausberg iznad starog grada, smješten je zadivljujući kompleks star 700 godina koji čine dvorac Hajdelberg, okružen živopisnim četinarskim šumama i stari most preko rijeke. Tako združeni čine jednu od najimpresivnijih panorama koje sam imala priliku ikad da vidim. Pojedine turističke agende ubrajaju ovaj impozantni dvorac u jednu od deset najpopularnijih evropskih znamenitosti i arhitektonskih spomenika, a drugi ga predstavljaju kao top-100 svjetskih znamenitosti, kako zbog istorije i arhitekture tako i zbog jedinstvenog položaja dvorca iznag grada. Ah, ti stari majstori, i stratezi i umjetnici u isto vrijeme! Dodaću da je pet vjekova u Hajdelberškom dvorcu bilo sjedište kneževa iz dinastije Vitelsbah. Obilasci dvorca se organizuju na čak 17 jezika!

U ovom dvorcu čuvaju najveće bure za vino koje je napravljeno od 130 hrastovih stabala, dugo je više od 8 m, a široko 7 m. Zapremina džinovskog bureta iznosi 221.726 l, kako su nam saopštili precizni njemački vodiči. Veličanstveni Gete je na terasama ovog dvorca, inpirisan pogledom na grad i rijeku Nekar, napisao neka od svojih najčuvenijih djela. Baš u ovom dvorcu prvi put je nakon engleskog kopna ili bolje rečeno na kontinentu, nastupao poznati londonski šekspirovski Glob-teatar.

U starom gradu Hajdelbergu osnovan je 1386. godine najstariji njemački univerzitet, a treći u Evropi poslije Praga i Beča. Saznajemo da je danas u njemu zaposleno oko 12 hiljada ljudi: profesora, saradnika, logističke podrške, nabavke i slično. Početkom 19. vijeka Karl fon Drajs na Hajdelberškom univerzitetu izumio je prvi bicikl na svijetu a baš ove, 2017, slave 200 godina od tog izuma! Pretpostavljate da je grad pun biciklističkih staza i turistima je na raspolaganju veliki broj bicikala za iznajmljivanje.

Hajdelberg je poznat i po najdužoj pješačkoj zoni i u Njemačkoj i u Evropi, koja je duga kilometar i šesto metara. Inače istorijsko jezgro grada u podnožju zamka je očaravajuće za posjetioce, sa renesansnim građevinama, trgovima, romantičnim uličicama, fontanama, kafićima, krčmama, buticima, cvjetnim baštama.

Napuštamo ovaj bajkoviti grad, niz rijeku Nekar. Uz put vidimo nekoliko dobro očuvanih dvoraca. Vodiči nam kažu da ih je desetine u ovom dijelu Njemačke. Ipak, naša sljedeća stanica nijesu dvorci već nevjerovatna hajking staza u Nekargeraku. Dok se pripremamo, saznajemo da se nekada rijeka Nekar ulivala u Dunav, ali da je kroz istoriju zbog jakih tektonskih dešavanja potpuno promijenila pravac, te da je već dugo pritoka Rajne.

Opremljeni za planinarenje krećemo u višesatno istraživanje rječne doline. Prolazimo kroz zadivljujući kanjon nekadašnje rijeke i “osvajamo” 10 stanica tokom ture duge četiri kilometra. Ambijent je nestvaran, vegetacija kroz koju prolazimo podsjeća na kadrove iz filmovima nalik “Avataru”. Vodiči nam pričaju o istoriji tla po kojem hodamo koje je staro 250 miliona godina, kao i o atraktivnim naslagama stijena i geološkim atrakcijama u nevjerovatnim bojama. Kažu nam da je planinarenje, uz vožnju bicikala, hit sport u Njemačkoj i da većina svoje slobodne vikende uglavnom provodi u prirodi.

Dvorac Guttenberg (dva slova t ga razlikuju od prezimena prvog štampara na svijetu) je odlično očuvan i jedna je od najpopularnijih destinacija u dolini rijeke Nekar. U srednjovjekovnom zamku već 17 generacija živi plemićka porodica Gemingen. Imali smo čast da nam o njegovoj impresivnoj istoriji govori jedna od Gemingenovih koja nas je provela kroz muzej dvorca, pokazala brojne očuvane predmete, knjige, pisma, slike, odjeću, očuvane salone njenih predaka, ali se i “požalila” da zimi teško zagriju kamene odaje dijela dvorca u kojem žive.

U ovom dvorcu dva puta dnevno organizuju Show izdresiranih ptica, a ođe ih stanuje oko 80. Među impresivnim zidovima zamka, u jednom kutku je od drveta napravljena je ljetnja scena koja prima oko 250 posjetilaca. Dvojica obučenih dresera tokom jednosatnog programa uz puno podataka o dresuri, načinu života i karakteristikama ptica, navode orlove, sokole, sove da lete nad publikom, mameći uzdahe i sreće i uzbuđenja, oduševljenja, ali i panike i straha, čak i zgroženosti kada pticama za nagradu u letu bace žuto pile u kljun, a one počnu da ga komadaju! Ptice su zbilja bile dobro istrenirane, letjele su precizno sa ruke jednog čuvara do ruke drugog koji su se nalazili na različitim, udaljenim djelovima ljetnje scene, ali meni je taj show izazvao nelagodu u stomaku. Vidjela sam druge iz grupe da su ushićeni. O ukusima, da ne kažem naravima, ne bi trebalo raspravljati?

Sljedećeg dana isprobali smo električne bicikle i to na lijepo uređenoj stazi nadomak grada Gunzenhausen, oko jezera Altmuhise. Turisti ovdje imaju priliku da osim u vožnji bicikala, odmaraju na lijepim pješčanim plažama, da se kupaju, surfuju, jedre, uživaju na brodićima, posjete zaštićeno ostrvo za ptice selice.

Ajšed je većinski katolički grad u kojem je smješteno čak 14 crkava ali i rezidencija biskupa. Od ukupno 13 hiljada stanovnika, 5 hiljada su mladi iz cijelog svijeta koji besplatno studiraju a jedini je uslov da su katoličke vjere. Da bi radili na univerzitetu bilo koji posao takođe morate biti katolik. Na naše pitanje ima li u gradu protestanata ili ljudi drugih vjera rekli su nam da ima, da su dobro došli da rade druge poslove, uz naglasak da je Ajšted njemački grad sa najmanje nezaposlenih u cijeloj državi, možda 1%.

Iznad gradića osmislili su i uredili Altmil stazu koju možete preći bikilom ili šetajući kroz zaštićeni, tzv. park prirode, slušajući priču o pronađenim ostacima fosilnih ploča ko zna koliko desetina hiljada godina starih, i prodatih za po više miliona eura muzejima u Berlinu, Čikagu, Amasterdamu, Vajomingu.

Grad Guzenhausen upoznali smo noću, a ljubazni domaćini obezbijedili su nam razgovor sa divnim kostimiranim noćnim čuvarem grada, koji nas je proveo kroz jedino mjesto u Njemačkoj u kojem su pronađeni ostaci velikog odbrambenog zida, visokog tri metra, nalik čuvenom Kineskom zidu, koji je Rimsko carstvo dijelio od ostatka svijeta i štitio od varvara, prije oko dvije hiljade godina. Saznajemo da je zid bio omalterisan i obojen, da se protezao stotinama kilometara pod budnim okom rimskih stražara na osmatračnicama. UNESCO je 2005. godine najpoznatijem Hadrijanovom zidu u Engleskoj, u zaštićenu svjetsku baštinu pridružio i 550 kilometara tog njemačkog zida.

Regenzburg ne bez razloga nazivaju kraljem starih gradova, a u skoro svim vodičima ga najavljuju kao “čaroliju kamena i šarma”. U tom starom srednjovjekovnom gradu sa istorijom dugom oko dvije hiljade godina, ima oko hiljadu i po zgrada koje su zaštićene kao spomenici kulture, od čega oko hiljadu čini kompleks Starog grada pod zaštitom UNESCO-a. Pravo, i turističko i svjetsko čudo, predstavlja poznati Kameni most preko Dunava koji je najstariji most u lukovima u Njemačkoj, a građen je između 1135. i 1146. godine. Kako saznajemo, u to vrijeme, most je predstavljao osmo svjetsko čudo! Sa 310 m dužine i 7 m širine bio je najveća građevina takve vrste u svijetu, a više od 800 godina i jedini kameni prelaz preko Dunava između Ulma i Beča.

U očaravujuće šarmantnom starom gradu, prepunom uskih ulica, kafića i restorana (najveća koncentracija kafića u Njemačkoj), butika, hotelčića, trgova, smještena je i impozantna regensburška katedrala Svetog Petra, koja je i centralna tačka grada. U tom prelijepom hramu, svjedočanstvu gotike u Bavarskoj, koji podsjeća na pariski Notr Dam, uživala sam i u vitražima, slikama, skulpturama i jedinstvenom nasmijanom anđelu.

Zbilja smo se na ovom krakom, a intenzivnom novinarskom istraživačkom putu osjećali zaštićeno jer su se ljubazni domaćini starali da odgovore na sva brojna pitanja, da nabave sve što smo zatražili, da nas ugoste u reprezentativnim tradicionalnim restoranima u svim mjestima i gradovima koje smo posjetili. Isprobavali smo poznata njemačka piva (oko 5.000 vrsta piva proizvode u oko 1.300 pivara, velikih i manjih), vina, gazirani sok od jabuke, kobasice (u Njemačkoj pripremaju oko hiljadu vrsta), koljenice, ribu, krompir na sto načina, a tek čorbe, slatkiše…

I na kraju još nekoliko zapažanja. U snažnoj i naprednoj Njemačkoj, lideru u tehnologiji i elektronskim komunikacijama, auto i vojnoj industiji, rijetko u kojem restoranu smo mogli koristiti WI-FI. Kažu da ne žele da odgovaraju za rezultate ostvarene komunikacije tokom boravka u njihovom lokalu ili pak, ne žele da plaćaju WI-FI ili, kako su nam govorili, žele da se gosti u njihovom lokalu osjećaju ušuškano, da na miru (bez tipkanja) uživaju u hrani i komunikaciji oči u oči.

Takođe smo zapazili da u ovom dijelu zemlje rijetko koriste kartice za plaćanja, a da u prodavnicama, apotekama i sl. nemaju aparate za kartice. Možda i to kazuje nešto o Njemcima, da su uprkos tehnološkim čudesima 21. vijeka ostali tradicionalni i po malo konzervativni. Zato nijesmo razumjeli ovih dana po četvrti put izabranu kancelarku Angelu Merkel koja kolegama u EU predlaže ukidanje papirnog novca i uvođenje (samo) kartica?!

Na moju konstataciju da mi na Balkanu kažemo za one koji su precizni, pedantni i tačni da su kao Njemci, oni odgovaraju da oni za takve kažu da su kao - Švajcarci!

Priredila: Snežana Burzan

Fotografija: Snežana Burzan

Podgorica, 27. septembra 2017. godine

Vrijedi pogledati

Rezultat projekta Kultura Crne Gore na klik (Glavni Grad Podgorica) i Klik za kulturu (Telenor Fondacija)