NI DA SE SJETI...
Kad se u duši s đavolom gonim,
u pozne sate ujeda muka,
tad se u svoje stihove sklonim,
strofe su moja sigurna luka.
Ljudi to vole, dirne ih rima,
odaju počast pjesničkom daru,
svakim ih danom sve više ima,
ostave srce u komentaru.
Ja sjajno glumim, zračim vedrinom,
nek misle da mi sve prosto cvjeta,
kad se grad ogrne noćnom tišinom,
sa mnom su tuga... i cigareta.
Jer, ona neće ni da se sjeti
da mojim zidom prošeta kradom,
kao pahuljica da mi doleti
i da mi srce ispuni nadom.
