Usplahirena stojim, čežnje me bude
Iz mrtvog sna razočaranosti u ljude
Podno srca kolijevku što načinih svoju
Sudba oboja u umrtvljenosti zagasitu boju
Sve više me more ljubavni snovi
Sviću mi samo dani jadikovni
Ni pjesme beznadne korake ne sakriše
Već samo stihovi sjetni ka duši pohrliše
U prolaznost svega buljim bez daha
Oh, kada će proći noći bez straha!
Obamrlost tijela s ornamentima crnim
Pobjeđuju želju pod kapcima usnulim
Plaši me samoća, pod kožom se misli roje
Da li će moju cjelinu ikada načiniti dvoje?
