ZAMISLI...
Zamisli...junsko veče, u predgrađu
i miris lipe što opija.
Staru krčmu, zvuke harmonike,
pjesmu vječito žednih pivopija.
Zamisli...tu, na kraju ulice
dvorište, bor, na njemu pticu.
Pod borom mali sto i klupicu
i tu na klupici, nju - djevojčicu.
Zamisli...prćast nosić, kosicu plavu,
sandalice, svilenu bluzu
i tek u samome uglu oka
malu, skrivenu, odbjeglu suzu.
Zamisli...tu b'ješe svikla da sluša,
nalik na malu šumsku vilu
tatinim glasom pričane priče
u gnijezdu toplom - njegovom krilu.
Zamisli...da tata najednom kaže:
- Moram na put. Posao zove.
Putujem, malena, u drugu zemlju
da gradim puteve, dvorane, mostove.
Zamisli...rastanak i pisak voza
na peronima grozdovi ljudi,
prozor vagona, tatina ruka:
- Čuvaj se,malena i dobra budi!
Zamisli...Noć. Mjesec. I miris lipe.
Svirač veze spletove kola.
Na jednoj malenoj klupi bez tate
srce se dječije steže od bola.
