BAŠ MI FALE TA VREMENA
Baš mi fale ta vremena davna,
svud zamkovi, u njima princeze,
kao vitez činiš djela slavna,
ovo sad je totalno bez veze.
Tražiš blago starog čarobnjaka,
zakopano tu na kraju duge,
sve uz pomoć mudrih patuljaka,
ovo sad je da plačeš od tuge.
Otišli su trolovi i vile,
zanavijek put modrih daljina
i zmajevi, utve zlatokrile,
svi po redu, do posljednjeg džina.
Baš mi fali neka vila plava
da me noću nosi put nebesa,
da letimo nad gradom što spava,
život nije život bez čudesa.
