DRAGOLJUB
Stiže čak iz Semberije
novi profa iz hemije.
Ne slutismo vragolani
da nam idu crni dani.
Za tri dana čudo svako,
„I sa ovim ćemo lako!“
Šta nas čeka nismo znali
inače bi lelekali.
Gore nego šupalj zub,
mučio nas Dragoljub.
Težak čovjek kô olovo
tražio nam svako slovo,
sve što nam u knjizi piše,
mimo toga još i više.
Tri godine duge bile
na nos su nam izlazile,
tri godine ratovali,
al’ hemiju savladali.
Pogled leden, a glas grub,
gadan bio Dragoljub.
Srednja škola, novo zdanje,
modre oči jedne Sanje,
svakim danom i sve jače
poče srce da preskače.
Hemiju je slabo znala,
sve od mene prepisala,
za nju naglo postah dasa,
dobih „ljubac“ nakon časa.
Za riječi moje grube,
praštaj, mili Dragoljube!
