SMIRAJ DANA
Kad predveče sunce, na svom putu klone
i umorno lice skrije za planinu,
preko polja sjetno čaktari zazvone,
a gašnjače lampe u kućama sinu.
Popale se zvijezde. Sa sjevera dune.
Oblače se košulje i džemperi pride.
Iz šume se začuje zadnji kliktaj žune
što sluteći kišu na počinak ide.
Pjevaju čobani od tora do kuće.
Do na vrh planine odliježe jeka.
Na pragu ih dočeka miris pite vruće
i svježe razlivenog, pomuženog mlijeka.
Noć prekrila selo. Čuje se huk sove.
Povrh kuće Šarov lavežom se javlja.
Idu gosti, zna se. Eto priče nove.
Taman je i vakat da se kafa stavlja.
