"Koju igru igraš?" , Bernov bestseler koji slobodno može da posluži kao priručnik za sprovođenje transakcione analize, ali ne na kauču psihoterapeuta vam, već na ulici, poslu, u društvu i u krevetu. Elem, šta simulira jak stisak ruke dok se sa nekim pozdravljate, osmjeh koji vam je upućen kada vam se postavi pitanje kako ste, zjenica koja se širi, skuplja ili stagnira kada sa nekim razgovarate. Šta simulira tišina?
***
Ispričaću vam san. San jednog snevača koji, kada ga pogledate ili dodirnete, ugrubo simulira čednost i miriše na voće. Ušuškan u najtoplije niti životne infrastrukture, rekli biste... Ali, šta se krije iza te mrežnjače? Eh, šta..
***
Začu se krik, zadrhta prostorija, vazduha nesta, nastupi tišina. Vrijeme dobi dvodimenzionalnu linearnu prirodu: Početak-budućnost-kraj-početak. Krik se začu, prošlost se uzdrma, a u njoj neka nevina lica, lica koja ne slute šta ih čeka, nevina lica djevojčica... Lica djevojčica otupela na strah, laž, nasilje i bol. Lica koja gledaju nju, koja umire nad njim. Krik uzdrma još jednu noć i još par neiskvarenih srca; poteče rijeka...
Lobanja čuva eho riječi koje su opis...čega? Koga? Pa, mene... Bezosjećajnost, bezobrazluk, manipulativnost , laž. Oslušnem taj eho, ali ga pustim. Za bolje ne znaju , za bolje neće ni znati. Krik, poteče rijeka, crvena poput vina, oboji noć i nečije lice. Krik zaustavi vrijeme...
"Pa, kako možeš? Tvoja je krv. Zar nemaš duše?"
Eho se vrti... Dolazi i nestaje. Pustim ga, oslušnem, prećutim. Za bolje ne znaju, za bolje neće ni znati...
Krik, izmami tamu, pa se i tama poigra, uđe duboko u srca, nasmija se-našla je svoje stanište, stanište nevinih srca.
"Pa, zar ne znaš za oprost? Mrtav je za tebe?!"
Eho se vrti, dolazi i nestaje...
Krik zaigra, oduze nekoliko parčadi duše, slomi jednu ženu velikog srca, a sa njom i još par lica, lica njenih djevojčica.. Nastupi tišina, nastupi mrak, nastupi bol i sva lica zaigraše jednu igru, igru neizvjesne budućnosti...
***
/// Djevojčice moja, krik je našao način da prodre duboko u srž srca i da nahrani čudovište ispod kreveta, ali oči ti i dalje prelamaju svjetlost nevinosti i čistote, koža ti još uvijek miriše na voće-tvoj univerzum je nemjerljiv, a krik je u hercima... A njega će stići krik, čudovište ispod kreveta i okovi tvog univerzuma...
Dakle, koju igru ti igraš?
Pripovjedač sna/co pisac: Živi most između racionalnog i iracionalnog, introvertni predstavnik empatije( subjekt iz knjige "Ljudsko i Animalno" )
Obrada sna/pisac: Zerina Bogućanin
