Dok strpljivo u uglu prostorije čekam
Da me pozoveš na ples
Stežem rub haljine koju sam pažljivo birala.
Nervozno prelazim prstima preko te tkanine razmišljajući kakva bi me tek nervoza obuzela dok ogoljena stojim pred tobom...
Pa onda opet razmišljam da li ti se sviđam baš ovakva
Ili bi radije da sam pristupačnija
Tvojim očima,
Tvojim prstima i usnama,
Željama, snovima?
Ovdje ima već previše ljudi koji mi oduzimaju pravo da nesmetano posmatram
Tvoje ruke koje samouvjereno i zavodnički drže cigaretu među prstima,
I taj tvoj izazivački stav dok se oslanjaš na lijevu nogu a drugom kao da hitaš ka meni a opet te nešto drži zakopanog na istom mjestu,
I mrzim ih.
Tu gdje stojim čini mi se da tlo polako doživljava raslojavanje
I u strahu da mogu propasti i nestati iz tvog vidokruga
Spuštam ruku na sto koji pomalo i drhti usled razigrane gomile,
I polako shvatam da jedino što više drhti od njega su moje noge.
Razoružana tako, tvojim očima odana, stojim i grabim svaku priliku da ti izdaleka posmatram usne i ruke i ne uspijevam da objasnim sebi šta bih prije da me obgrli.
Smiješak tako zanosno zaposjeda ugao tvojih usana, oči se u polumraku cakle, opsjednuta naborima tvoje tamne košulje ne shvatam da si na korak od mene.
Tada me zapljuskuje tvoj parfem koji se miješa sa mirisom cigareta i alkohola.
Ponovo ne mogu da se odlučim šta me više opija.
Uzimaš me za ruku, bez ijedne riječi, nježno me odvodiš do podijuma koji se meni činio tako pustim, uprkos tome što je desetine ljudi tu već našlo svoje mjesto.
Ne uspijevam ni da trepnem, ne želim, plašim se da će milisekunda odvajanja od tvojih očiju značiti sudar svijetova i da će sve u prahu nestati.
Gledaš me, tako nježno mi stavljaš ruku oko struka a ja osjećam kao da si me presjekao na pola, i ujedno me tako slomljenu pokušavaš ponovo načiniti cijelom.
Prepuštam se, znam da sam izgubljena i ponovo pronađena.
U tvojim rukama bih mogla vječno plesati.
Sa tobom bih plesala i do kraja ljubavi.
