Bio je ono
što svaka varoš
ko propisano mora da ima;
opalo ličće jesenje, svelo,
staro odijelo
požutjelo od znoja i dima.
Na samrti je, ko za života,
ostao sam-
izdahnuo na kućnom pragu.
Našli ga misleć' da pijan spava
subotom kad su vozili telad na stočnu vagu.
Zatvoren sanduk,
na vrhu glava blijeda i hladna,
u zdjeli žito i svijeće gore;
da bar otvori usnule oči
i vidi samo
kako se lica niotkud stvore.
Zatvorite ta bijedna usta,
licemjerje kao eho odjekuje.
Na njega će zemlja gusta
gdje ta priča zlatousta
niti vrijedi, nit' se čuje.
