Ne plašim se ja daljine
što mjeri dužinu puta,
ni hladnoće kad se ruke
guraju u džep kaputa.
Mene plaši udaljenost
od čovjeka do čovjeka,
kad zaškripe voza šine
što me niko ne dočeka;
i kamena ta hladnoća
kad u srca naglo stigne
da planine od svih veće
među nama ne podigne,
a najviše odjek noći
što se spusti ko prašina,
kad ti iz sna vrisnem ime,
a pokrije me tišina.
