U piknik korpu njene su ruke
ko u krevetac usnulo čedo
spuštale džem i jabuke,
a meki zraci jesenjeg sunca
pali na lice porculan-blijedo
i preko usne kovrdža par;
pjevušila je tiho, u sebi
uz radio i Maju Sar
„jer te volim,
jer te volim...“
i na hladnim pločicama
prstima nožnim, nježnim i golim
plesala valcer kao na dvoru,
sve lupkajući po bočicama
otkrila foru
kako da stvori prateći ritam.
U trosjedu pored prozora
pravio se da nešto čitam,
da joj ne kvarim svečani tren;
u sebi srećan, beskrajno srećan
što jesam njen
i što je meni pripala ova
spontana čar
da gledam kako
lijepo joj stoje
plodovi zreli,
jesenje boje
i oktobar.
