Retrogradan Merkur
u tvom znaku
i kišan početak ljeta
protiv mene
i cijelog svijeta
zaveru kuju;
mali je grad,
ali za dlaku
bježe mi tvoji koraci
skrili ih neki
mutni oblaci
što nebom putuju.
Nema te dugo,
možda zauvijek
negdje si spustio krila
u gnezdo koje
pokriva svila
boje kože
u godinama
kada se sidro
spušta na čvrsto rame
i iznenada
kockice same
se poslože;
a možda opet
u nekom času
do mene pružićeš let,
jer je i tvoj
divlji cvijet
bez korijena
i nad morem
slušaćemo
nekih starih nota zvuke
držeći se
ispod ruke
dok šumi pjena.
