Tražili su mi
da im napišem pjesmu
za laku noć:
poljubac u čelo…
I pisala bih im, stvarno,
i pjesme, i romane,
i spomenike im gradila,
samo da me riječi
nisu uvijek odavale.
Pa se odjednom napiše:
,, Moje trnje
nije ram
za Vašu sliku."
Na začuđene poglede
slegla bih ramenima
i nastavila da pišem onom
koji ništa nije tražio.
Samo je ćutanjem
i stiskom ruke
urezivao svoje ime
kao laku noć:
poljubac u čelo
moje duše…
