Noćas opet svira blues tvojih koraka
da ne čuje tuga
letim kao pero laka
Od vrata do struka.
Od struka do vrata.
Noćas opija me parfem jednog prošlog vijeka,
Karta za bioskop u prodaji već odavno
Crveni karmin,
Haljina crna,
Biseri na vratu
I jedan prodorni pogled u oči ravno.
Noćas mi je opet glava na tvom ramenu,
Da ne čuje tuga, našla sam joj zamjenu.
Sanja budne snove,
snove pomalo stare, pomalo nove.
Kutija stara, požutjele slike i one male barke što neprestano ka jednoj Neobećanoj zemlji plove.
Promiču sjenke, lete koraci
Desno.
lijevo.
Lijevo.
desno.
Padaju maske, promiču sumraci,
Mirišu uvele ruže, njihovo trnje snove para,
Ponovo jedna propala sreća jednu propalu tugu vara.
Noćas opet svira blues tvojih koraka
da ne čuje tuga
letim kao pero laka
Od vrata do struka.
Od struka do vrata.
