Pronašao sam te
na Groblju zaboravljenih knjiga,
lutao po Barseloni,
kao klovn bez svog cirkusa,
kao Danijel tražeći Karaša.
Mom nebu falila je duga,
mom brodu falila je luka.
Pronašao sam te,
usidrenu na sred mora,
odolijevala si burama,
inatila se talasima.
Sreću si uvijek tražila u ruskim klasicima,
idealizovala si Tolstoja i njegova pisanja.
Posmatrao sam te.
Mogla si satima da se diviš zalascima,
da plešeš uz Koena,
da budeš veće dijete od bilo kog djeteta.
Pronašao sam te
dok si se osmjehivala strancima,
zaglavljena u procjepu izmedju nježnosti i gordosti,
izlomljena mediokritetima
i nametnutim trendovima.
Vidio sam ti radost u očima,
osjetio vasionu u grudima,
pronašao sam te u Nerudinim stihovima.
Grabila si ka Parizu u visokim štiklama,
samo da zagrliš Senu,
da osjetiš Trijumfalnu kapiju,
da oslušneš tajne koje je skrila kula Ajfelova.
Toliko snova, sakrivenih u tim dubokim, zelenim očima.
Pronašao sam te u Merlinovim pjesmama,
u tercama,
oktavama,
akordima,
sinkopama.
Nije bilo važno je li falš ili flah,
visoko ili nisko,
kad si tu, tonalitet je uvijek pravi.
Pronašao sam te, dok si zakopavala sve tuge
i ljubavi
i ljubavnike
i suze
i nemire,
kao da si znala..
Kao da si me čekala.
Uzalud si se otimala,
shvatio sam onda kad sam te našao,
ženo sa očima andjela,
da si vrijedna svih predjenih kilometara,
daljina i blizina,
nedostajanja,
govorkanja,
šaputanja,
prijekih pogleda,
skrivenih suza,
ispjevanih pjesama,
progutanih riječi,
lažnih osmijeha..
Sada, kad je tvoja ruka u mojim rukama, znaj,
više je ne puštam. "Sve nježne riječi svijeta sačuvao sam za te."
