Ti si realista.
Ne maštaš.
Uvijek ideš na front bez obzira na ishod.
A ja sam sanjalica.
Ja vjerujem u čuda.
Ja sam lutalica.
Maštam o ljetnjem plesu pokraj Sene,
o staništu muza na Montparasse-u,
maštam o Nevi
i klizanju u Sibiru.
Ja se hranim uvalama tvoje duše,
virovima tvoga srca.
Ti si sve ono od čega se skrivam
i sve si ono čemu se nadam.
Ti si Preverova Barbara, pijano izgovorena, negdje u podnožju Ajfela.
Ti si skrivena ljubavna priča iza grafita na zidu, koji si nespretno pročitala.
Ti si ona što za srce ujeda i ne pušta,
ona što ne oprašta.
Ti si Pariz i ljubičaste orhideje;
Edit Pjaf koja odzvanja iz praznog hola:
Non, je ne regrette rien.
Ti si hiljade svega i stotine ničega.
Vole te i najveći skeptici,
vjeruju ti i najveći nevjernici.
Ti si tačka na i,
praskovita žuta minuta,
neizgovorena rečenica u sitnoj svađi.
Ti si susret dvije nespojive obale,
nonšalantni poljubac u čelo na rastanku.
I nose te valovi
I obilježavaju te brodovi,
ali ti uvijek ostaješ,
ti nikad ne odustaješ.
Ti si realista.
