Dok šetam, sklapam stihove; nemaju formu, misli lutaju.
Osjećaji nepretočivi riječima.
Dva koraka unaprijed, jedan unazad...
Prepliću se prošlost i budućnost, sadašnjost je daleka.
Podsvijest- bunar.
Kopam.
Tražim žilu kucavicu, začetnicu svega...
Ubicu nevinih snova.
Strahovi.
Suočavam se.
Brišem prašinu sa njih.
Polako, jedan po jedan.
Stežu, igraju se u grudima.
Osjećam se kao gladijator u areni.
Pripremam se.
Sitnim korakom.
Znam da je sve moguće..polako.
Vraćam se u realnost.
Stihovi su tu.
Izuvam se.
Ostavljam cipele vezane strahovima.
Svakim udahom osjećam promjenu.
Proljeće, tu si..
