Tamo, kuća kao i svaka druga. Negdje nedostaje kreča, negdje ima novu boju. Ni po čemu drugačija; osim što u njoj živi starac koji voli oblake.
Toliko ih voli da provodi sate pričajući unuci o njima. To su razne boje i oblici. Nikada u njegovim opisima nisu isti.
Jednog takvog, običnog dana, njegova unuka je sjedela u svojoj maloj žutoj stolici, udobno ušuškana i sa velikim zanimanjem, pažljivo slušala svog dedu.
-Deda, deda, a onaj lijevo? Kakav je onaj lijevo?
-E to je sto i na njemu vaza puna suncokreta.
-Suncokreta? Hmm, meni više liči na maminu tepsiju punu gurabija. Njam! Slatko! Gotovo kao da je osjetila ukus, djevojčica je liznula gornju usnu. Voljela je slatkiše.
-A deda, a onaj tamo, dalje, skroz iza i još dalje?
-To je van Rojzdal. Upravo slika oblake, sprema se grmljavina, vidiš kako povlači kist i zamače u sivu boju?
-A što meni to liči na puding? E a vidi Sunce! Kako je crveno!
Oduševljeno je pljesnula ručicama i širom otvorila oči. Vatreno Sunce se u njima obasjavalo, kao svijeća čiji plamen najsnažnije gori, prije negoli se ugasi i ostane žar.
-Deda, hoćemo li da uđemo u kuću, zahladnelo je.
-Ajmo, daj mi štap.
-Tu desno imaš džemper, uzeću ga. Ajde, sada iskorači. Uzela ga je pod ruku, i polaganim koracima, zaputili su se u kuću preko male staze od keramičkih šarenih pločica.
-Deda, da li si ikada bio tužan što ne vidiš?
-Nisam. Nasmijao se veselo. Oko usana je imao bore, koje su, kada se nasmije bile kao velike krivudave linije.
-Zašto?! Ja bih..
-Nisam u početku shvatao. Ali, spoznao sam istinu. Ko zna šta bi moje oči gledale i čega bi bile svedjoci. Ovako, On mi ih je uzeo za dobro moje. On je Mudar, pa mi je dao drugi vid. Njim vidim srca, njim gledam duše.
-I oblake?
-Da, i njih. Oni su milost na zemljii, daju kišu i tada sve buja, daju hlad, ali i grmljavinu, grad.. Kao opomenu da nas zastraše ako zalutamo. Čudo svih čuda..
-Požuri, hladi se večera.
-Mislim da sam ustanovio još od ranije da si vrlo gladna, ajmo.
Podigao je glavu visoko, oči, koje su odavno slijepe, gledale su nekud daleko, izvan oblaka. Jer, nisu isto slijepac i onaj koji vidi.
