Dug bi moj život, umorih se. Nekome je san da živi dugo, a moj je meni teret, prokletstvo.
Ni sama ne mogu da odredim tačan datum svog rođenja, ali se sjećam da je kraljica Teuta obilazila moje stablo kada je prolazila sa vojskom, i odmarala se pod krošnjama drveća.
Tada ne znadoh da će moj život biti poput usuda, dug. Da svemu budem svjedok. Da uz ljepotu gledam i tugu, jad. Ratno razaranje koje iznova i iznova uzima živote i onih koji umru i onih koji ostanu.
Toliko lica vidjeh. Toliko je bilo vladara, smjena vijera, vojski. Sjećam se da su ljudi pod krošnjama mojim pričali o golemom carstvu Vizantijskom. Tada začuh prvi put zvonjavu crkvenih zvona.
Još pamtim mnoge ljubavi, među njima Vladimira i Kosaru. Ovuda vidiš, pokaza drvo, ovuda su projahali konjima zaputivši se u planine. Kako su se samo voljeli. Tugovah dugo nakon njihove smrti. Da, zar se čudiš da i drvo ima osjećaje?
Kasnije su dolazili jedna za drugom vladarske kuće. Vojislavljević, i njihov hrabri Bodin, jedva je iz zatvora pobjegao. Oženiše ga ženom koja ne bi odavdje, s početka je ništa ne razumjeh al' bi lijepa Jakvinta i dobra bi.
Nemanjići, Balšići, a onda za njima mlečani surovi, Brankovići.
Tada kada sam već postala dovoljno odraslo i zrelo drvo, novi vjetrovi dunuše i sa istoka dovedoše narod drugi, turcima ih zvaše.
Narod ko narod, nije ih prihvatao, ali malo po malo, naučiše da žive skupa. Poprimiše običaje, vezaše se za ovdašnji živalj. Lijepo bi tad.
Drugačija kultura uvijek bude teško shvaćena, ali ljepota je u različitosti. To nas sve čini bogatima.
Taman kad se na njih navikoh, uživah u onom mirisu šerbeta, duvana, kafe, u melodijama njihovih tužnih instrumenata, kad navališe neki hladni sjevernjaci.
Onda se ovdje mnogo krvi lilo.
Koliko majki gledah gdje oči svoje kasapiše od tuge. Krvlju se ova zemlja topila.
I ja stradah dva puta od vatre. Zapališe me bezumnici. Nekad pomislim da bi bilo bolje da onda stradah, ali Bog imaše drugi naum.
Ljudi ovdašnji počaše da obilaze oko mene. Ja im postah sveto drvo kako čuh.
Tu se miraše, tu žene nerotkinje šetaše u krug, oko mene ne bi li zanijele.
