Na trotoaru našla sam cvijet
nalik na ružu. Bio je crn.
Samo je jedan okrnjen, tup
na vrhu drške imao trn.
Izgledao je jadan, utučen
što nije kao ostalo cvijeće,
ono što baštom šareni cvat
ko ćilim prostre u proljeće.
Tad mi na um odjednom pao
maleni dječak u onoj priči
što tražio je tu jednu ružu
koja na druge ruže ne liči,
pa sam i ja podigla ovaj
nesrećan cvijet u boji tuge
i baš mi nešto postao lijep
što ne liči na sve druge.