Posmatram s krova daljine plave
i sitne glave
prolaznika;
žurno se roje kao u travi
svici i mravi,
jednakog lika.
Oblaci jezde i lahor piri,
cvjetni šeširi
niz korzo šeću
i niko od njih ne diže oko
gore visoko
gdje rode slijeću.
Pritišćem grumen želja u džepu,
po vrućem crijepu
prosipam maštu
i sanjam rijeku i orlov let
i ružin cvijet
i staru baštu
i tražim oblak u boji srebra
da me pod rebra
uhvati snažno;
odnese tamo gdje snaga ječi,
sve osim riječi
biva nevažno;
gdje mi je biće do srži tkano
i sazidano
od zore rosne;
gdje su mi stope srasle u koru
i svaku poru
zemlje mi Bosne.
