I....
Kako je to kada ti oči ne ugledaju beskrajno plavetnilo neba i divljinu nepreglednih šuma?
Gdje drveće ljubi zemlju i travku na koju stoji.
Kako je to kada ne ugledaš hiljade treperućih lampinjona, rasutih po tamnom svodu upaljenih prije nastanka same misli?
Kako je to kada ne osjetiš toplotu sunca na licu i hladnoću vjetra, dok po ispucalim usnama nanosi so?
Kako to izgleda kada ne legneš na travu i ne osjetiš miris vlažne zemlje, rojeve pčela oko busena cvijeća...
A mrave koji ti radoznalo istražuju tijelo, pa ne znaš gdje počinje plava a gdje se završava zelena...spektar boja.
Kako je to kada ti neko ne obriše suzu i poljubi čelo za ono, "proći će" !?
I, kako je to kada se u zagrljaju osjetiš potpuno i sigurno?
Za one koji znaju i ne znaju...
Kako je?
