Bježao sam svuda i često
u bilo koje drukčije mjesto
od onog gdje sam;
niz bulevare,
pod lipe stare,
samo da nisam
tu gdje jesam.
Trčao sam i na leđima
nosio život
skrojen od želja
smotan u svežnju,
a čim bih stao,
opet bih nazad
se okretao,
jer ništa drugo
mogao nisam
pružiti osim
tugu i čežnju.
Na kraju stignem
u slijepu cestu
gdje svaka sjena
kao hijena
na mene reži
i uvijek shvatim
tek na tom mjestu
da se od sebe
nikud ne može,
nikud ne bježi.
