Tiho kao zvuk balade
odsvirane violinom
stišao se ljetni pljusak
i šuškao krinolinom.
Niz prostrano mokro staklo
na terasi iza kuće
dvije male kapi kiše
krenule su u bespuće.
Ko zna gdje su, ko zna šta su
u prošlom životu bile,
ko zna čega plašile se
po prozoru dok su lile.
Ko zna da li okeane
i mora su budne snile
kad su prve zrake sunca
s prozora ih isušile.
