Loading...

Kada budem imala kćerku

Kada budem imala kćerku

daću joj korijen i daću joj krila;

krila da leti, nebu odleti,

korijen da je uvijek podsjeti

gdje je bila i gdje se rodila.

 

Kada budem imala kćerku

pustiću je da trči bosa

po svakoj stazi, gdje god je spazi,

da smjelo trnje ko oblak gazi

pa sve do zvijezda, kraja kosmosa.

 

Kada budem imala kćerku

neću joj dati da jede slatko.

Kada izađe iz pelena lađe

biće joj draže, sočnije, slađe

da žvaće sreću dok traje kratko.

 

Kada budem imala kćerku

na dar ću joj pokloniti pile

da se namuči dok ne nauči:

umire sve što stegnu obruči,

ma kako nježne ruke joj bile.

 

Kada budem imala kćerku

pustiću svakog u njezin dvor,

ko ima maštu da sadi baštu,

a oni što korov kriju u plaštu

moraće sa mnom na razgovor.

Željka Vračević, 20/01/2020, 22:18