„Kratke priče o beskrajnoj vodi“: Veče posvećeno moru, muzici i uspomenama

Promocijom zbirke „Kratke priče o beskrajnoj vodi“ Mitra Miša Škuletića, održanom na platou Doma kulture, nastavljen je bARS segment „Barskog ljetopisa“, posvećen stvaralaštvu barskih autora.

Iako je knjiga objavljena prije tri godine, festivalsko predstavljanje bilo je prilika da se publici ponovo približi djelo koje, prema ocjeni organizatora promocije, nije dobilo pažnju kakvu zaslužuje.

Škuletić je široj javnosti poznat kao dugogodišnji pomorac i muzičar. Diplomirao je na Fakultetu za pomorstvo u Kotoru i godinama plovio na domaćim i inostranim brodovima, dok je na muzičkoj sceni ostavio značajan trag kao član barskih bendova „Don Kihot“, „Katapult“, „Belmondo“ i „Grimm“. Danas nastupa kao klavijaturista grupe „AkademiA“.

Njegova prva knjiga, sačinjena od niza kratkih i emotivnih priča, objedinjuje iskustva čovjeka čiji su život obilježili more i muzika.

Razgovor sa autorom vodio je novinar Radomir Petrić, koji je kazao da je Škuletić, kao darovit pripovjedač, uspomene, susrete sa morem, mornarima i nostalgijom pretočio u upečatljivu književnu formu.

Petrić je zbirku opisao kao sentimentalnu, pomalo gorko-slatku prozu u kojoj more nije samo geografski pojam, već stanje duha. Kako je naveo, junaci priča su obični ljudi sa svojim čežnjama, porazima i pobjedama, dok knjiga ima dva „poluvremena“ – jedno koje se mjeri kopnenim, a drugo nautičkim miljama.

Govoreći o nastanku knjige, Škuletić je kazao da je počeo da piše tokom pandemije, bez namjere da postane pisac.

„Bio sam u Petrovcu, na šetalištu nije bilo žive duše. Osjetio sam veliki strah i počeo da pišem pisma dragim ljudima kojih više nema. Nijesam imao namjeru da pišem knjigu, ali izgleda da je moj prijatelj Senad Karađuzović drugačije razmišljao“, rekao je autor.

Naglasio je da je projekat realizovan zahvaljujući prijateljima Gazmetu Čitakuu, Željku Miloviću, Nebojši Đukanoviću i njegovim ćerkama, Gordani, Stevu Martinoviću i drugima, koji su učestvovali bez naknade. Prihod od prodaje knjige namijenjen je izdavaču, NVU „Žene Bara“, u znak zahvalnosti za pruženu podršku.

Govoreći o junacima svojih priča i značenju „beskrajne vode“, Škuletić je kazao da su u središtu njegovog interesovanja obični ljudi.

„Junaci su obični, svakodnevni ljudi. Oni prosječni, kako bismo rekli, a zapravo, kada malo zagrebemo ispod površine, svi su oni na svoj način natprosječni, kao vi, kao ja, kao bilo ko od nas. Potrebno je samo pokazati interesovanje i otkrićete zaista fenomenalne priče“, kazao je Škuletić.

Dodao je da je beskrajna voda za njega sjećanje kojim još može da plovi, te da vjeruje da će tako biti još dugo. Pojasnio je i da dva tematska dijela knjige povezuje džez muzika.

„Džez mi je, u svim svojim oblicima, veoma blizak. Nijesam džez muzičar, ali volim tu muziku jer me opušta. Džez je, zapravo, umjetnost improvizacije, a upravo mi se improvizacija učinila kao idealna poveznica između dvije naizgled suprotne cjeline – mora i kopna. Mislim da sam uspio da ih povežem onako kako sam želio“, rekao je autor.

Kada je riječ o dijelu knjige inspirisanom pomorskim životom, Škuletić je istakao da ga je oduvijek više zanimalo posmatranje ljudi nego egzotičnih destinacija.

„Nikada mi nije bila važna boja kože, nacionalnost ili vjera. Važni su mi ljudi. Gdje god da sam plovio, od Indonezije i Madagaskara do Meksika i Nju Orleansa, sretao sam iste ljudske priče, iste poraze i pobjede. Zato sam ih zapisivao“, kazao je Škuletić.

Sa posebnom emocijom prisjetio se dnevnika koji je vodio na brodu, ističući da su kuvar, kompas i dnevnik tri najznačajnije stvari na brodu, te da je upravo lični dnevnik postao temelj brojnih priča iz zbirke.

„Zbog obaveza na brodu nijesam mogao sve da zapisujem, ali sam bilježio trenutke koji su mi bili važni. U toj beskrajnoj vodi i danas postoji mnogo uspomena koje još nijesam zapisao. To radim prije svega zbog sebe. Svima nam je ponekad potrebno da ostanemo sami sa svojim mislima i lijepim sjećanjima. U mom dnevniku postoje samo lijepe stvari. Ružne se zaboravljaju“, rekao je Škuletić.

Poseban dio razgovora bio je posvećen muzici, koja se provlači kroz gotovo svaku priču. Škuletić je govorio o albumima koji su obilježili njegovo odrastanje i muzičko sazrijevanje, od Džona Lenona do hard-rok grupe „Van Halen“.

Kada je riječ o jugoslovenskom roku, posebno je izdvojio albume „Bolero“ grupe „Haustor“, „Kao kakao“ grupe „Leb i sol“ i „S vetrom uz lice“ grupe EKV. Prisjetio se i prvih dodira sa sviranjem tokom služenja vojnog roka, nastanka bendova čiji je bio član i dugogodišnjeg rada sa grupom „AkademiA“.

O prijateljstvu i zajedničkom muzičkom putu govorio je Božo Gagović, frontmen benda „AkademiA“, koji je podsjetio na početke njihovog rada devedesetih godina.

„Mišo nas je otvorio za novu muziku, donio nam albume koje vjerovatno sami nikada ne bismo otkrili. Dok je pisao knjigu, niko od nas nije znao da ona nastaje. Kada je objavljena, pročitao sam je u jednom dahu“, kazao je Gagović.

Ocijenio je da Škuletićeva proza čitaoca vraća u vrijeme prijateljstava, zajedništva i vrijednosti koje danas često nedostaju.

Senad Karađuzović, autor predgovora, ispričao je da je još tokom pandemije, čitajući Škuletićeve priče objavljivane na internetu, prepoznao njihov književni potencijal i insistirao da budu sabrane u knjigu.

„Sam tok priče je toliko dobro koncipiran da navodi čitaoca na najbolji mogući put. Ova knjiga govori koliko jedan čovjek može daleko otići osjećajući bol i sreću ljudi koje sreće na svojoj vodenoj ili kopnenoj ruti. Ono što od njega očekujem jeste naredna knjiga jer se, u konačnici, radi o izuzetno nadarenom proznom piscu iz Bara“, zaključio je Karađuzović.

Govoreći o značaju predstavljanja knjige u okviru „Barskog ljetopisa“, Škuletić je zahvalio organizatorima na očuvanju segmenta festivala posvećenog barskim stvaraocima, koji njeguje urbani dio kulture Bara, grada koji, kako je kazao, posjeduje veliki broj „kulturnih bisera“.

Veče je zaključeno porukom moderatora Radomira Petrića da se najduža putovanja ne mjere miljama, već uspomenama koje nosimo sa sobom.

„Mišo je uspomene koje nosi darežljivo i nesebično podijelio sa čitaocima. Okean ili more mogu biti beskrajni, ali svaka dobra priča ima svoju luku. Luka ovih priča je ova knjiga“, zaključio je Petrić.

Program je upotpunio nastup Elene Tomanović, koja je uz gitarsku pratnju Veljka Ivanovića izvela pjesme „Ain’t No Sunshine“ Bila Vitersa i „Pričaj mi o ljubavi“ grupe „Đavoli“.

Izvor: Kulturni centar Bar