Proglašene najbolje priče na konkursu „Samoća“ u Američkom uglu u Podgorici

Povodom konkursa na temu Samoća, u organizaciji Crnogorske asocijacije za američke studije dr Biljana Milatović i Američkog ugla u Podgorici, žiri u sastavu prof. dr Janko Andrijašević (predsjednik komisije), prof. dr Marija Krivokapić i doc. dr Olga Vojičić Komatina (članice komisije), donio je odluku o tri najbolje priče na konkursu.

U prostorijama Američkog ugla u Podgorici, 16. februara, žiri je, zajedno sa prof. dr Aleksandrom Nikčević Batrićević, predsjednicom Crnogorske asocijacije za američke studije dr Biljana Milatović, uručio nagrade i obratio se prisutnima, dajući osvrt na svrhu i funkciju književnosti u današnjici.

Nagrađene su sljedeće priče:

- Virdžinin biljeg, autorke Marije Jabučanin – prva nagrada

- Jo Jo, autorke Nade Bukilić – druga nagrada

- Ćelija, autorke Sare Nikčević – treća nagrada

Žiri je odlučio da, pored nagrađenih, posebno istakne i sljedeće priče: Ist River Sare Đurović, На посошок (Još po jednu za put) Inare Ziabirove i Samoća Afana Latića.

Govoreći o nagrađenim i istaknutim pričama, žiri je zaključio da je prvonagrađena priča Virdžinin biljeg dirljiva oda fenomenu virdžine, koji je prepoznatljiv u južnoslovenskoj kulturi postojanja, kao i u kinematografiji, dramaturgiji i književnosti, te da je prožeta izraženom artificijelnošću izraza. Drugo mjesto pripalo je priči Jo Jo, u kojoj se gotovo markesovski progovara o surovim egzistencijalnim pitanjima, dok se kroz njen diskurs prepoznaju tranzicija, rat i različiti izvori traumatičnosti. Treća nagrađena priča, Ćelija, ocijenjena je kao koncepcijski, narativno i tematski izrazito scenična struktura, uz čehovljevsko sažimanje događaja u funkciji snažnijeg doživljaja.

Priča Ist River uspostavlja semantički paralelizam između dvije prostorne strukture – tuđeg i svog prostora, koji više nije idilični hronotop i to nikada više neće biti. Priča На посошок (Još po jednu za put) interpretira flešbekove i poređenje narativne sadašnjosti sa narativnom prošlošću, uz zaključak da nema povratka u prethodno zajedničko stanje, stanje ljubavnog dualiteta i alteriteta. Priča Samoća predstavlja vanredan autodijalog i introspekciju, u kojoj svaki segment konvergira ka samoći i sa samoćom, istovremeno je odagnavajući i prepoznajući kroz njene etape, te učeći kako s njom dalje u nastavku bitisanja.

Žiri je istakao da priče obiluju inovativnim načinima pisanja, koji podrazumijevaju čitaočevo traganje za postavljenim rebusima i zagonetkama, te iziskuju emocionalni i intelektualni napor, odnosno koncentraciju savremenog čitaoca da odgoneta i razrješava tajnu pisanja. Na tom putovanju, čitaoci se susreću sa brojnim imaginarnim i stvarnim geografskim toposima, upoznaju se sa legendarnim i mitskim sadržajima iz različitih kultura, čime se oblikuje i obogaćuje i lično čitalačko iskustvo.