Loading...

Samostalna izlozba Ivane Radovanović u Novom Sadu

Mali likovni salon

U ponedjeljak 16. septembra u galeriji Malog likovnog salona u Novom Sadu biće otvorena samostalna izložba Ivane Radovanović.

Izlozbu je podrzalo Ministarstvo kulture i medija Crne Gore putem javnog konkursa za sufinansiranje projekata iz oblasti likovnog stvaralastva.

Koncept: Po prvobitnoj vokaciji vajarka, Ivana Radovanović u svom umetničkom istraživanju ulazi u prošireno polje umetnosti te se izražava kroz različite medije i njihova ukrštanja. Bavi se skulpturom, objektima, instalacijama, ambijentalnim postavkama, performansom i umetničkom akcijom, videom i radom in situ. Kao predstavnica Crne Gore na venecijanskom bijenalu 2017. pokazala je snagu svog talenta i sposobnost za koncipiranjem monumentalnih projekta u slobodnom javnom prostoru. U svojim radovima bavi se pitanjjima života i smrti, nastajanjem i nestajanjem, društveno-političkim, sociološko-egzistencijalnim i etičkim. Proces stvaranja, za umetnicu ima istu važnost kao i procrs razgradnje. Mnoge njene skulpture i objekti namerno bivaju prepušteni uticaju vremena i prirodnih procesa. Umetnica kamerom beleži sve te promene, te se one mogu videti u njenoj video dokumentaciji. Često pribegava i drastičnijim merama: spaljivanju i razbijanju, te pretvaranju prvobitne forme u drugi i drugačiji oblik.

Za Ivanu Radovanović umetnost je sveprisutna, te mora biti autonomna delatnost, a ne u službi različitih društvenih interesa. Ona je onaj pokretač i snaga koja nam može osvetliti put kojim idemo i voditi nas kroz zamršeno i izukrštano polje iskušenja i nedoumica.

U Kulturnom centru Novog Sada, Ivana Radovanović će se predstaviti projektom “O buduće vrijeme da li si mi tuđe” koji se sastoji iz dva segmenta:

- Mobilna-montažna skulptura, obelisk pod nazivom Molitvenik ili Prayer for Lost Objects predstavlja simbol Sunca i podsjeća na istorijski kult uzdignutog kamena na kome se “odmara” Sunce nakon zalaska, personifikujuci uspravni molitvenik koji spaja nebo i zemlju, ali koji je u ovom slučaju izvrnut i lebdi u prostoru. Kroz formu, metalne ploče su spajane i dovedene su do prepoznatljivog skulptorskog oblika, koji se zatim prepušta vremenu kako bi se dalje razvijao u svom visegodišnjem, dinamičkom i svakako promenjivom postojanju. Poetika rada se zasniva na procesualnosti i minimalnoj oscilaciji u pravcu degradacije materijala koja se uočava kasnije i zavisi od uslova ambijenta u kome se skulptura zatekla.

- Video zapis je temporalno/prostoran rad koji je rezultat sjećanja na „Sugar Obelisk - Orevuar Montenegro”, mobilna-montažna skulptura visine 8,45 m, građena od čeličnih kutija i punjena šećerom.

Obelisk kao slava vječnom svjetlu prirode i spomenik zemaljskoj slavi, upisan je u civilizacijski kod svijesti i moći. Sa arhitektonikom šećernih kocki (potrošnog, slatkog materijala) nije slučaj građevine koja odolijeva vremenu, već postaje mjesto unutrašnje transformacije. Ovaj rad svjedoči o skulpturi koja fizički reaguje na svoje okruženje-spaja se sa okruženjem i gradi sistem međuzavisnih procesa, ukazuje na poruku koliko jesmo dio jednog sistema; nanizanih nedoumica, lomova, podjela, isto tako i izjedeni.

Rad upućuje na kontradiktornost naših pobjeda, koje slavimo u jednom civilizacijskom kodu, kao i neprestanu čovjekovu potrebu za otkrivanjem istine i razgolićavanjem stvarnosti koja nas okružuje. Slava u zaslađenom i postepenom nestajanju i ujedno kanonska veza nemirenja sa ekspanzivnom prolaznošću i oštećenjima. U ovom slučaju posmatrač je svjedok akcije koja se dešava u jednoj vrsti limba gdje je promjena farsa. Suočenje sa upitnim stihom: 'O buduće vrijeme da li si mi tuđe’.[1]

[1] Poema „Orevuar Montenegro” nastala u mladosti Ratka Vujoševića (1941-2004), 1965.

Ivana Radovanović (Titograd, 1983). Magistrirala je vajarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Pavla Pejovića. Doktorirala na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu, u klasi profesora Dušana Petrovića. Radi kao docent na FLU-Cetinje. Kao Fulbrajtov stipendista na post-doktorskom istraživanju boravila je 2019. godine na Univerzitetu St. John’s u Njujorku. Dobitnik Silvermine Fulbright Art Rezidencije za 2019, New Canaan, CT. Projektom „Čovjek Uomo Human“, predstavljala je Crnu Goru na 57. Venecijanskom bijenalu, 2017. godine. Predstavnica Crne Gore za  Imago Mundi Highlights/ Art Theorema #1 kojim se ujedno otvario i Muzej Imago Mundi, Italija.  Odabrana  je među 10 umjetnika da učestvuje u Rezidencijalnom programu “ArTwins in Open Spaces” PAFOS 2017 - Evropska prijestnica kulture. Učesnica 41. Internacionalnog simpozijuma velike skulpture u terakoti, TERRA, Kikinda, Srbija.

Dobitnica je: Počasnog priznanja Međunarodnog skulptorskog centra (ISC) za 2023, Nagrade Bijenala mladih umjetnika Evrope i Mediterana (BJCEM) i  Gran pri nagrade 37. Crnogorskog likovnog salona “13. Novembar“ (2015). Samostalno izlagala u Americi, Austriji, Italiji, Crnoj Gori i Srbiji. Participirala u rezidencijalnim, edukativnim i umjetničkim programima u Austriji, Češkoj, Hrvatskoj, Portugaliji,  Finskoj, Grčkoj, Finskoj, Slovačkoj, Bugarskoj i drugim zemljama.

Foto:

  • Dusko Miljanic, privatna arhiva,
  • Jovana Vujanovic.

Projekat: “O buduće vrijeme da li si mi tuđe”

  • Kustoskinja Svetlana Mladenov

Izvor: Ivana Radovanović, PhD / Assistant Professor Fulbright Scholar

{{komentar.osoba}} :

{{komentar.tekst}}