Premijerno predstavljena knjiga “Kada plivaš” autora Rastka Šeića

Premijerno predstavljanje knjige „Kada plivaš“ autora Rastka Šeića održano je u Đardinu JU Muzej i galerija Tivat.

Boka Kotorska je vjekovima bila inspiracija umjetnicima diljem svjetskog šara koji su doživjeli njenu ljepotu.

Na tom tragu, kao stranac, „furešt“ po bokeški, Rastko Šejić donosi novi kvalitet u umjetnički doživljaj Boke Kotorske, rečeno je na promociji knjige.

Željko Komnenović profesor književnosti i recezent knjige istakao je da je riječ je o prvoj i jedinoj knjizi u našem literalnom prostoru koja je posvećena plivanju i to isključivo na jednoj obali i ta obala je Krtoljski arhipelag, odnosno uvala Pržno.

„U Rastkovoj knjizi i u njegovom čitavom svjetonadzoru on kroz to plivanje , ne samo što pliva i opisuje taj pejzaž Boke i nadzemni i podvodni već promišlja o svijetu, kritički razmišlja o okruženju, govori o karakterima ljudi, pojavama, onome što on smatra da je karakteristično za trenutak u kome je ova poema nastala. Mogu da kažem da oni koji je budu čitali sigurno će biti iznenađeni britkošću toga poetskog teksta koji više naginje prozi nego poeziji ali je svakako originalan pristup autora“,  rekao je Komnenović.

“Sunce zaranja na mračnoj pučini, šta ako nikada ne dođe do daha” jedan je od najljepših stihova ove knjige smatra pjesnik Živojin Rakočević jer je njegov utisak da je knjiga nastala u periodu kada je čitavo čovječanstvo počelo da razmišlja o svom dahu i postavlja sebi pitanje “smiješ li da dišeš?”

“Bila je potrebna samo jedna globalna vijest, samo jedan nevidljivi virus i samo jedan ogromni strah da svi dođemo do pitanja “Smijem li da dišem?” Ova knjiga je mala istorija vode i odnosa prema vodi i ovi stihovi se nalaze između strahova i prirodnih sila, između tog mitskog odnosa i pitanja hoće li se sunce ponovo vratiti. Iz ovih stihova čitalac ili pjesnik mogu i moraju plivati i pisati na dah”, kazao je Rakočević.

Centralna tema Rastkove poeme zapravo je jedinstvo čovjeka sa prirodom, odnosno postizanja harmonije sa prirodom a kroz to i postizanja harmonije sa samim sobom, smatra književni kritičar i teoretičar Miomir Abović.

„U pravljenju binarne opozicije između svijeta prirode i svijeta civilizacije se ispoljava i ta centralna os Rastkove poeme u kojoj su čovjek i civilizacija u mnogo motiva oslikani u jednom mračnom svjetlu. Njegovo viđenje čovjekove prirode je vrlo pesimistično i ima prezriv pogled na ljudsko biće i ljudsku prirodu“, rekao je Abović.

Sam autor kaže da je ova knjiga nastala kao potreba sabiranja stalne potrebe za pisanjem u jednu cjelinu.

„ I da, ovo je redakcija jedne ogromne potrebe da se iskaže neki momenat u kojem moraš da se izboriš sa sobom, sa svetom a da to ima smisla“ ističe Šeić.

Knjigu je ilustrovao Zoran Mujbegović tivatski akademski slikar čije prepoznatljivo bogatstvo „Pozornice snova“ njegovog jedinstvenog likovnog izraza, sada u detalju i svedenosti vinjeta upotpunjuju poemu „Kada plivaš“ potcrtavajući doživljaj pjesama i otvarajući nove dimenzije.