Loading...

Virtuelno vođenje kroz stalnu postavku Galerije Risto Stijović u Staroj Varoši

Galerija Risto Stijović

Uslijed okolnosti izazvanih koronavirusom za publiku i sve građane JU Muzeji i galerije Podgorice je kreirala virtuelne sadržaje.

Poruka je da ostanemo doma uz virtuelno vođenje kroz opus našeg velikog umjetnika Rista Stijovića. 

Prezentaciji Stijovićevog vajarskog djela možete pristupiti preko linka PG Muzeji 360

Ovaj projekat je donacija Artikulacija film-a JU Muzeji i galerije Podgorice.

Galerija Rista Stijovića (1894-1974), najvećeg crnogorskog vajara i utemeljivača moderne umjetnosti u Crnoj Gori, osnovana je 1970. godine.

Svojom uzvišenom monumentalnošću i mirnoćom , tihom nostalgičnom muzikalnošću koja se rastače i uzdiže svojom dubokom promišljnošću i poetikom svoje misaonosti, opus Rista Stijovića izdvaja se u neobičnu i lirsku cjelinu koja je označila fenomen i istorijski značaj u jugoslovenskoj skulpturi, označen samom njenom suštinom, sižeom i njenom poetikom kao misao pročišćena i oplemenjena ljepotom doživljenog i osmišljenog. To je djelo zaokruženog umjetničkog prosedea koje se izgrađivalo i izgradilo kroz sve faze umjetnikovog života u višeznačne cjeline.

Risto Stijović je kroz dugi niz godina ostvario svoje djelo u pet cjelina. To su žene, figure i figurine obilježene kao intimna skulptura, zatim jedan svijet razlićitih doživljaja, carstvo izvanrednih ptica i životinja. Potom, uradio je brojne portrete svojih prijatelja i savremenika, te ličnosti iz Gorskog vijenca koje zauzimaju posebnu cjelinu u njegovom velikom opusu i, nejzad, svoje umijeće izrazio je u nekoliko kompleksa koji pripadaju njegovom interesovanju za spomeničku javnu skulpturu.

Stijović je od onih vajara za koga je tajna skulpture u emociji oblika, u njenoj poetici, u senzibilnoj melodioznosti pokreta i udova djevojačkih tijela i figura. Zategnutih udova, senzualna, zanesena i opuštena, milozvučnog tonaliteta sa istančanim osjećajem za valerske vrijednosti je i ona žena isklesana u kararskom bijelom mermeru, nazvana Labudova smrt. To je više jedan fini skulptorski dah nad ispruženim tijelom što predstavlja pravo remek-djelo Stijovićeve skulpture toga doba, a inspirisano je balerinom Anom Pavlovnom davne 1928. godine.

Ciklus životinja i ptica koje je Stijović radio tokom čitavog života, odiše jednostavnom ljepotom i nježnošću pokreta, mira ili izvanredne opuštenosti. Pored osjećajnosti za pokret i stav, pored senzibiliteta kojim predstavlja ovaj neobičan svijet, pridružuje se i psihologija različitih raspoloženja. Preko grupe Materinstvo, postignuto je ljudsko osjećanje nježnosti i topline. To je ciklus preko kojeg je dao jedan toplo i duboko humanizovani svijet, sa kojeg se ogledaju i sva ljudska osjećanja, nježnost materinskog zagrljaja ili pak, jedna zagonetna ljepota ili lakoća dobro raspoređenih masa, unutrašnjeg naboja (Lav) ili spokojstvo sna (Koko spava), tananost stava u mirnom poetičnom sklopu harmonizovanih linija i pokreta.

Risto Stijović je radio i brojne portrete, među kojima ima i onih koji se ističu svojim psihološkim vrijednostima i smislom za slobodan tretman plastičnih vrijednosti modernog shvatanja skulpture i prostora. Urađeni sa rafinmanom i poetikom racionalnog i arhaičnog, sa orjentacijom ka realističkom načinu izražavanja oni se u mnogome razlikuju od onih idealizovanih i ekspresionističkiih rešenja ciklusa iz Gorskog vijenca.

Izvor: PG Muzeji

{{komentar.osoba}} :

{{komentar.tekst}}